Od dolaska Ryanaira u zagrebačku zračnu luku, do sad sam s njima letio na jedno 5 različitih destinacija. Kako je tek započela nova godina, tako je već tradicionalno krenulo ovo tromo razdoblje (siječanj-veljača) u zračnim lukama, što u pravilu znači jeftinije aviokarte za željene destinacije.
Prilikom planiranja sljedećeg putovanja vodim računa na to da otputujem na onu destinaciju koju prethodno nisam već posjetio. Tako sam ovog puta odlučio, kao šestu destinaciju, izabrati glavni grad Bugarske – Sofiju. Povratnu kartu za spomenutu rutu sam platio oko 60€ bez doplate za ručnu prtljagu, što je zapravo bilo dovoljno za moje potrebe budući da sam odlučio u Sofiji ostati samo 3 dana. Ako se ste dobili dojam da karta nije izričito jeftina, onda bih htio naglasiti da sam kartu kupio tri dana prije putovanja.
Let za Sofiju je bio zakazan u 12:15h, te sam po nekoj ustaljenoj tradiciji na zagrebački aerodrom došao 90 min prije leta, odnosno oko 10:45h. U zračnoj je luci u tim trenucima bila neoubičajena, velika gužva, pomalo me to vratilo na razdoblje prije pandemije kako je to inače i znalo biti u jutarnjim satima. Otkako je počela pandemija, jedno sedam puta sam letio iz Zagreba, te ne pamtim kada je bila takva gužva.
Sigurnosni pregled i kontrola putovnica prolaze glatko, ali ne toliko brzo, te sam kroz jedno 30ak minuta došao u duty free trgovinu. Što se tiče Duty free ponude, sasvim je korektna s obzirom na veličinu aerodroma. Može se naći solidna ponuda kozmetike za žene i muškarce, ali isto tako mogu se pronaći i ostali proizvodi poput duhanskih proizvoda, alkoholnih pića i slastica, kako međunarodnih brendova tako i domaćih. Zatim dolazim u čekaonicu za međunarodne letove gdje je i dalje bilo poprilično gužvovito što zapravo i nije iznenađujuće budući da su u kratkom vremenskom intervalu polazili i letovi za Malmö, Varšavu, Prištinu i Pariz (Charles de Guelle). Lagano se upućujem prema mom izlazu, broj 28, te primjećujem poveći broj ljudi kako čeka početak ukrcavanja na let za Sofiju.
Uobičajena praksa u zračnim lukama u kojima sam ja bio, a gdje prometuje Ryanair, je da se putnici razvrstaju na priority i non-priority putnike. Međutim, niti ovog puta to se nije dogodilo u Zračnoj luci Zagreb, te mi se čini da je organizacija ukrcavanja jako loša. Naime, ukrcavanje počinje dosta rano, te se jedno izvjesno vrijeme (obično od 15 do 30 minuta) još dodatno čeka unutar aviomosta prije samog ukrcavanja u zrakoplov. Mislim da bi svakako bilo puno bolje da se ukrcavanje organizira tako da nema velikog čekanja unutar mosta.
Važno je naglasiti da se prilikom ukrcavanja uz boarding pass provjerava i odgovarajuća COVID potvrda. Ja sam imao potvrdu da sam potpuno cijepljen, te mi je to bilo i dovoljno. Međutim, kako se pravila neprestano mijenjaju, a ako planirate uskoro otputovati u Bugarsku, najnovije informacije o uvjetima ulaska možete pronaći OVDJE.
Na letu iz Zagreba za Sofiju bilo je 133 putnika, što znači da je zrakoplov bio popunjen otprilike 74%. Nisam primijetio da je u avionu netko govorio bugarskim jezikom, pa mogu zaključiti da je većina putnika bila iz Hrvatske, uglavnom turisti spremni na kratki, city break odmor u Sofiji. Bilo je onih koji su putovali u većoj grupi ili u paru, obitelji s malom djecom, a i solo putnika kao moja malenkost.
Tijekom leta posada nudi poprilično široku lepezu ponuda jela i pića po prihvatljivim cijenama, kao i ponudu luksuznih parfema uz dobre popuste, čak nešto jeftinije nego u duty free trgovini. Također, moguće je i zaigrati nagradnu igru te dobiti vrijedne nagrade. Prostor za noge nije izričito prevelik za nas više od 180 cm, ali nekako uobičajen za zrakoplove iz obitelji Airbus A320. Čini mi se da ima nešto više prostora nego u klasičnom Ryanairovom zrakoplovu, Boeingu 737-800. Sasvim izdržljivo za kratke letove poput ovog za Sofiju koji je trajao sat vremena i 20 minuta.
Po slijetanju u Sofiju, iskrcaj se ne odvija putem aviomosta, nego putem autobusa pomoću kojeg dolazimo do putničkog terminala. Granična kontrola prolazi dosta brzo, bez većih poteškoća. Neposredno prije dolaska u dio za preuzimanje prtljage, dočeka vas medicinsko osoblje koje vam provjerava COVID potvrdu, što također prolazi bez komplikacija. Oznake u zračnoj luci su lošije, pa prilikom izlaska iz terminala nema nikakvog natpisa koji bi usmjerio putnika prema stanici metroa, već se oznake odnose isključivo na autobus i taksi prijevoz. Kako bi došli do metro stanice, odmah čim prođete carinu, nemojte ići desno prema izlazu za autobus i taksi, nego idite prema natpisu za odlaske, dakle idite lijevo skroz dok ne dođete do kraja gdje će vam se metro stanica pojaviti odmah na ulazu za odlazni dio putničkog terminala. Dakle, metro stanica se ne nalazi na ulazu u dolazni dio terminala, nego u odlazni.
Metro do centra grada prometuje često, i to u rasporedu od 5 ujutro do ponoći. Jednosmjerna karta košta 1.60 bugarskih leva, što je otprilike 0.80€. Preporuka je da u Sofiji koristite gotovinu (mada restorani u kojima sam ja bio primaju i kartice), pogotovo za kupnju karata u metro stanici jer većina automata ne prima kartice, nego isključivo kovanice i novčanice ne veće od 10 leva. Moj smještaj se nalazio u blizini stanice Serdika što se smatra uskim centrom grada Sofije odakle možete pješke obilaziti veći dio atrakcija u gradu.
Na fotografiji gore možete vdijeti zanimljiv socijalistički kompleks nazvan Largo projektiran i izgrađen 1950-ih s namjerom da postane novo predstavničko središte grada. Danas je ona jedna od glavnih simbola Sofije, a nalazi se odmah na izlazu iz spomenute metro stanice Serdika. Na sljedećoj slici je vjerojatno najpoznatija turistička atrakcija Sofije, a radi se o krasnoj pravoslavnoj katedrali Svetog Aleksandra Nevskog. Izgrađena je početkom prošloga stoljeća, te je posvećena ruskim vojnicima, poginulim u Rusko-turskom ratu 1877.-1878., nakon kojeg je Bugarska dobila državnost od Otomanskog carstva, ali ne i potpunu nezavisnost.
Tu je i Rilski manastir koji je zaštitni znak Bugarske, a nalazi se na planini Rila koja je od Sofije udaljena otprilike 90 minuta vožnje autom. Rilski manastir je i danas u funkciji, te nije dozvoljen obilazak viših katova jer se tamo nalaze rezidencije stanovnika manastira. U Rilskom manastiru, što se tiče suvenirnica, restorana i ostalog, moguće je plaćanje isključivo gotovinom.
I stigao je taj dan za povratak u Zagreb. Do aerodroma sam došao također koristeći metro (linija 4), vožnja od Serdika stanice do zračne luke traje nekih 35-40 minuta. Aerodrom je srednje veličine, ali pomalo kaotičan i loše organiziran. Bila je poveća gužva, te je sav proces do duty free shopa trajao nekih 30-40 minuta. Ovdje bih preporučio da koristite putovnicu jer nije bilo uopće ljudi na automatskoj provjeri putovnice, dok je recimo bila jako velika gužva na redu za “all passports”.
Ponuda u duty free trgovini je nezadovoljavajuća, nisam uspio ništa originalno bugarski pronaći, pogotovo ne od slatkiša. U međunarodnoj čekaonici postoji par manjih mjesta gdje se može popiti kava i kupiti si nešto za prigricnuti, te cijene nisu niti izbliza toliko prenapuhane kao kod nas.
Let za Zagreb je bio iz izlaza B12, te se ukrcavanje odvijalo putem autobusa, nakon čega je odmah uslijedilo ulazak u zrakoplov. Puno ugodnije i komotnije nego stajati po pola sata unutar aviomosta kao što je to slučaj u Zagrebu. Sudeći prema broju slobodnih mjesta, popunjenost je bila 82%, te sam na letu prepoznao velik broj istih ljudi s kojima sam došao u Sofiju, što dokazuje da Sofija postaje popularna city break destinacija.
Sve u svemu, drago mi je što je Ryanair konačno došao u Zagreb te nam pruža priliku da i u zimskim mjesecima, po povoljnijim cijenama uživamo u velikom broju city break destinacija, koje nam prije nisu bile dostupne izravnim aviolinijama.
Dodaj komentar