Croatia Airlines, Brussels Airlines, Air Dolomiti: Zagreb – Brussels – Milano – Munchen – Zagreb

Autor ovog teksta, koji nije niti pilot niti kabinsko osoblje niti zaposlenik u avioindustriji, postavio je novi osobni rekord te odradio sveukupno 4 leta i prošao kroz 4 zračne luke unutar samo 16 sati. Zasluge za novi rekord svakako idu s jedne strane izostanku direktnih zračnih linija iz glavnog grada Hrvatske, ali i s druge strane mogućnostima spajanja različitih letova i aviokompanija.

Misao vodilja putovanja bila je u istom danu otići na sastanak u Milano te se uspjeti vratiti na polazišnu točku, odnosno u Zagreb. Stoga, trebalo je prilično dobro pretražiti redove letenja različitih kompanija i vidjeti postoji li mogućnost ujutro krenuti iz Zagreba, stići u Milano na sastanak do 12:00 sati te se do kraja dana vratiti natrag u Zagreb.

Vožnja automobilom nije dolazila u obzir, budući da je udaljenost Zagreba i Milana preko 600 kilometara u jednom smjeru te neovisno o kvaliteti ceste zahtijeva prilično velik napor za odraditi put na kvalitetan i siguran način.

Nažalost, opcija direktne linije također nije dolazila u obzir, budući da Milano i Zagreb u navedenom periodu nisu bili povezani direktnim letovima niti jedne aviokompanije. Uz navedeno, Ryanair linija na relaciji Zagreb – Milano (Bergamo) koja je trebala krenuti sljedeći tjedan svejedno ne bi bila adekvatna za napraviti jednodnevni posjet, odnosno povratni let prema talijanskoj modnoj prijestolnici.

Nakon podulje pretrage za optimalnim letovima i konekcijama, ali i nakon obavljenih konzultacija s prijateljem koji je ne samo avijacijski stručnjak već i zaljubljenik u avijaciju (uvijek dobro dođe kao “joker zovi”), odabran je sljedeći plan puta:

• Odlazni let: Zagreb (ZAG) – Brussels (BRU) – Milano (LIN)
• Povratni let: Milan (LIN) – Munchen (MUC) – Zagreb (ZAG)

Najpovoljniji način za kupovinu karata zbog same cijene, ali i radi mogućnosti spajanja karata i letova bilo je putem aviokompanije Brussels Airlines koja je u vlasništvu Lufthansa grupacije.

Dan prije samog polaska odrađene su završne pripreme, ispisane su u papirnatom obliku i sve ukrcajne karte (za svaki slučaj) te je provjereno očekuju li se štrajkovi negdje po putu, kao i eventualna nevremena koja bi mogla utjecati na sami plan puta.

Let 1. – Zagreb (ZAG) – Brussels (BRU)

Iako su po rasporedu svega 2 leta trebala biti u navedenom ranojutarnjem terminu, jedan let za Brussels i drugi za Frankfurt, u Zračnu luku Zagreb stigao sam “štreberski” 1 sat i 30 minuta ranije kako ništa ne bih prepuštao slučaju.

Aerodrom je izgledao očekivano, odnosno prazno. Na red za prvu kontrolu ukrcajnih karti dolazim također odmah i bez reda. Ljubazni službenik skenira ukrcajnu kartu, a na pitanje kad planiraju osposobiti automatsko skeniranje putem uređaja koji se nalaze tik do pulta, spremno odgovara kako još uvijek čekaju nekakav dio za uređaj pa će valjda uskoro i proraditi.

Samo jedna linija je radila na sigurnosnoj provjeri, ali i ona je s obzirom na količinu ljudi na aerodromu bila i više nego dovoljna. Reda na kontroli dokumenata također nije bilo te sam u svega 10ak minuta stigao od ulaza na aerodrom u duty free shop.

Čisto jedna informacija koja možda nekom pomogne i koja je naučena greškom, duty free shop u Zračnoj luci Zagreb prodaje samo veća i skupna pakiranja duhanskih proizvoda, tzv. “šteka”, a budući da nisam imao dovoljno džepova niti mjesto gdje bih spremio kupljene stvari, ostao sam uskraćen za jutarnje užitke uz kavu.

Ukrcaj na let prošao je sukladno planu i najavi bez ikakvih zastajkivanja. Do samog zrakoplova smo stigli brzo i uz pomoć autobusa, budući da je isti bio parkiran na udaljenoj poziciji.

Najveća zanimljivost s cijelog leta je bio tzv. de-icing odnosno anti-icing proces odleđivanja zrakoplova i uklanjanja naslaga leda s površine. Unatoč de-icingu i zabrinutosti kako bismo isti mogli dugo čekati, let je krenuo prema planiranom, stoga sam mogao odahnuti.

Glede samog leta nemam nekakav posebni komentar, sve je bilo već viđeno, krekeri i pola čaše vode, osoblje prilično ljubazno posebno s obzirom da se radi o vjerojatno prvom jutarnjem letu te izostanak nekakve druge posebne interakcije osoblja kompanije s putnicima u vidu nekakvog bolje organiziranog i iskomuniciranog inflight shoppinga.

Na 1. cilj u Zračnu luku Brussels stigli smo na vrijeme, a potom smo autobusom prevezeni do terminala gdje je uslijedila potraga za sljedećim letom Brussels (BRU) – Milan (LIN).

Let 2. – Brussels (BRU) – Milano (LIN)

Na početku moram reći kako se veselim trenutku kad ćemo uistinu doživjeti svu puninu ulaska u Schengenski prostor i na EU aerodromima. Naime, iako je Hrvatska ušla u Schengen, u zračnom prometu će trebati proći još neko vrijeme prije nego se svi letovi i putnici iz Hrvatske počnu tako tretirati te se naprave potrebne preinake.

Iako 1 sat i 5 minuta djeluju kao dovoljno vremena za presjedanje u Zračnoj luci Zaventem, presjedanja za one koje dolaze iz non-Schengen prostora ipak malo dulje traju. Tako je odlazni gate na kojima sam morao stići bio udaljen 20 minuta hoda od mjesta gdje smo ušli na aerodrom.

Dakle, uzevši svoj kaput, budući da druge prtljage nisam imao, dao sam se izuzetno brzim hodom u potragu za odlazni gate. Letovi unutar EU nalaze se u potpuno drugom krilu aerodroma, stoga putnik mora doći skroz do mjesta gdje se vrši sigurnosni pregled i potom otići u drugo krilo aerodroma gdje su letovi unutar EU.

Na sreću, Zaventem nije toliko kompliciran aerodrom, tako da sam bez većih problema pronašao gate za let Brussels (BRU) – Milan (LIN), a čak sam uspio kupiti i jedno piće za osvježenje prije nego sam stao u dugi red koji je već bio formiran i čekao na ukrcaj.

Let prema Milanu prošao je bez nekakvih neugodnosti. Kabinsko osoblje bilo je najviše zaokupljeno inflight prodajom te putnicima u Business klasi. Zrakoplov je bio prilično popunjen, no s dovoljno mjesta kako bi većina putnika mogla sjediti s praznim mjestom u sredini.

Od ostalih doživljaja istaknuo bih kako iako je let relativno kratak, odnosno traje 1 sat i 30 minuta, izuzetno me iznenadilo kako kabinsko osoblje nije dijelilo apsolutno ništa putnicima u ekonomskoj klasi. Također, istaknuo bih i predivan pogled na Alpe te jezera oko Milana prilikom prilaska aerodromu.

Na kraju dodao bih kako sam na sastanak stigao čak 12 minuta ranije jer se milanski aerodrom Linate praktički nalazu u samom gradu te je osim javnim prijevozom dobro povezan i taksi prijevozom. Osobno sam koristio Uber, no ono što morate znati je da postoji samo verzija Uber Black koja je znatno skuplja od obične Uber verzije, no s obzirom na vrijeme drugog izbora nisam imao.

Let 3. – Milano (LIN) – Munchen (MUC)

Nakon obavljenog sastanka sve je bilo znatno opuštenije, a kako ionako nisam imao vremena za nekakvo veliko razgledavanje odlučio sam se odmah uputiti prema aerodromu.

Usput mogu samo reći kako se u izlozima trgovina kraj kojih se prolazi gradom vidi da je Milano uistinu prijestolnica modne industrije.

Što se tiče milanskog gradskog aerodroma, mogu samo reći kako je to baš aerodrom po mjeri. Dovoljno velik, a ne prevelik, sadržajan, a ne prenatrpan. Jedino što mi je ulilo više nepovjerenja, nego sigurnosti je činjenica što se aerodrom čuvaju vojnici s dugim cijevima i mrkih pogleda.

Unutar samog aerodroma ima svakojakih trgovina, od odjeće do slastičarnica gdje se čokolada slijeva niz široki metalni stup. Budući da sam morao čekati na let kojih 2 sata, odlučio sam se nešto pojesti, a kako se nalazim u Italiji izbor je bio veoma jednostavan te sam se odlučio na pizzu.

Restoran u kojem sam jeo pizzu je zanimljiv iz razloga što se za stolove sjeda tek kad vas prozove osoblje i smjesti za točno određeni stol. Cijena pizze i pića je s obzirom na kvalitetu, veličinu i lokaciju bila odmjerena. Sveukupno sam pizzu i piće, naravno uz uslugu platio 24.5 eura. S obzirom kakve su inače cijene svakojakih sendviča i pića po drugim zračnim lukama, ovo je bilo i više nego dobro.

Nakon što sam pojeo, popio i kupio putem neke sitnice bilo je vrijeme za ukrcaj na 3. let u nizu. Ukrcaj kao i sam let prošli su prema najavi i bez nekakvih poteškoća.

Od zanimljivosti bih istaknuo kako je kabinsko osoblje na letu koji traje oko 1 sat dijelilo bočice vode, ali i po izboru jednu od čokoladica. Svakako, ovo je prvi put da sam letio s Air Dolomiti i mogu samo reći da sam i više nego ugodno iznenađen. U prilog zadovoljstvo letom vjerojatno ide i činjenica kako sam dobio exit row, stoga prostora za noge i komfora bilo je i više nego dovoljno.

Let 4. – Munchen (MUC) – Zagreb (ZAG)

Možda broj leta sugerira da se radi o nekoj drugoj aviokompaniji, ali radi se o našem nacionalnom prijevozniku i codeshare aranžmanu s Lufthansom. Stoga, budući da sam karte kupovao preko jedne od članica Lufthansa grupacije i broj leta je drugačiji, ali sve ostalo je već dobro poznato.

No bilo kako bilo, još jednom sam iskusio sve draži kad presjedaš s dijela terminala gdje slijeću Schengen letovi pa loviš letova za non-Schengen prostor. Tako da čekala me poprilična šetnja s jednog na drugi dio terminala.

Budući da smo “napuštali” EU morali smo proći i kroz kontrolu dokumenata uz komentar kako svi znaju da je Hrvatska u Schengenu, ali trebamo se strpiti još neko vrijeme dok se isto ne provede i na aerodromima.

Što se tiče ukrcaja i leta, baš kao i na svim dotadašnjim sve je išlo prilično glatko i po planu. Moram priznati da sam ostao ugodno iznenađen kako nisam postao žrtva nekog kašnjenja.

Na svom 4. letu dobio sam sjedalo tik iza Business klase i famoznog zastora te bez cimera na sjedalu do, tako da sam svoje putovanje završio u stilu i uz zdravicu. Let je prema najavi kapetana iz pilotske kabine odradio prvi časnik bez ikakvih zamjerki, a u Zagreb smo stigli na vrijeme i tako zaključili ovaj veoma intenzivan dan.

Dakle, 4 leta, 4 aerodroma, preko 2500 kilometara unutar 16 sati je zapravo sažetak cijelog ovog trip reporta i novi osobni rekord za kojeg nisam siguran hoću li ga ikad više oboriti. Svakako, kao ljubitelja letenja i avijacije silno bi me veselilo kad bi se i samo ponovilo ovakvo iskustvo.