Ovog Božića odlučio sam po prvi put odletjeti doma iz Rijeke do Pelješca tj. Dubrovnika. Na ovaj let sam se odlučio (osim zato što sam se htio provozati malim Saabom 🙂 kao alternativu putovanju od 12h direktno busom Rijeka-Dubrovnik ili 8h do Splita i još 3h katamaranom. Dva leta od po pola sata su svakako zvučala kao bolja opcija! Evo mog iskustva.
S obzirom na period godine i pomalo zloglasne zračne luke po pitanju vremenskih nepogoda (Dubrovnik i bura) malo me bilo strah pri bukiranju tih komplikacija do kojih je na kraju i došlo, ali ne radi bure. Naime, zrakoplov na ovoj liniji iz Rijeke (preko Splita) za Dubrovnik dolazi iz Osijeka te nerijetko kasni u polasku uslijed guste jutarnje magle u Osijeku. S obzirom na to da je na dan mog leta 22.12. magla čak i u Rijeci bila izrazito gusta, samo mogu zamisliti kakva je bila u Osijeku. To je dovelo do kašnjenja leta od 2 sata.
Međutim, to mi nije predstavljalo problem jer sam svoj let čekao ispijajući jutarnju kavu s pogledom na pistu uz promatranje Dash-a na liniji Croatie Airlines za München. Zračna luka Rijeka nalazi se na otoku Krku te je povezana shuttle busom s Rijekom (u zimskom redu vožnje se treba posebno predbilježiti za isti). S obzirom na to da Trade Air ne nudi opciju online check-ina, prijavio sam se na jednom od svega par šaltera ovog aerodroma u roku od par minuta i predao svoju prtljagu.
U promo (najjeftiniju) verziju karte uključena je ručna prtljaga do 5kg i predana do 13kg, određenih dimenzija bez mogućnosti nadoplate za prekoračenje na ovom letu uslijed ograničenog prostora ovog tipa zrakoplova. Osoblje nas je obavijestilo o polijetanju zrakoplova iz Osijeka i kada možemo očekivati naš ukrcaj. U 12:30 (umjesto 10:30) smo se ukrcali u zrakoplov i napokon bili spremni za polijetanje na prvoj dionici skoro potpuno punog leta C3821.
Naime ja sam bukirao let od Rijeke do Dubrovnika, ali zrakoplov slijeće u Splitu kratko te nastavlja vrlo brzo dalje prema Dubrovniku. Nakon što smo se uspjeli vinuti iznad guste magle i oblaka, uslijedio je let od 40-ak minuta uz jadransku obalu do Splita. Zrakoplov Saab 340A leti na ovoj liniji na visini nešto nižoj od 5000 m brzinom do 500 km/h te radi toga pruža panoramski pogled naše prelijepe obale, naravno, ako je vrijeme povoljno. Uz prelijetanje preko Čiova, sletjeli smo u Split oko 13:20 te nas je pilot obavijestio da imamo pauzu od pola sata te nastavljamo dalje. To mi je bilo simpatično jer me asociralo više na vožnju busom, pogotovo jer smo mi, putnici koji nastavljaju, ostali u zrakoplovu za to vrijeme.
Pauzu sam iskoristio za otići do malog WC-a u repu zrakoplova i istražio neobičnu 1-2 konfiguraciju u 11 redova Saaba. Za tren oka smo već bili nazad u zraku na drugoj etapi; prelijetanju južnog jadrana – Šolte, Brača, Hvara, Pelješca i Mljeta. S obzirom na gusti sloj oblaka nažalost sam propustio panoramski pogled svog rodnog Pelješca. Slijetanje u Dubrovnik nakon 30 minuta leta bilo je puno glatkije od onog u Splitu, a gužve u ovim zimskim mjesecima u DBV nema tako da je transfer do zgrade isto kao i prihvat prtljage prošao jako brzo. Još samo 2 sata vožnje nazad autom do vrha Pelješca 🙂
Sve u svemu ovaj let bio je itekako kraći od ikakvih alternativnih opcija, čak i s kašnjenjem. Jednosmjerna promo cijena na ovoj liniji kreće se oko 40-60 € u što je također itekako konkurentno drugim prijevoznim sredstvima. Ruta je jako zanimljiva s obzirom na to da pokriva gotovo cijelu hrvatsku obalu, zrakoplov je mali, ali udobniji od npr. nešto većeg Dash-a Croatia Airlinesa.
Svakako ću ponovno poletjeti u nekom proljetnom vremenu s pokušajem boljeg pogleda ili u nekoj kombinaciji s međunarodnim linijama koje ljetni red letenja donosi i sa zračnih luka kao što su Rijeka, Pula i Osijek, a do kojih je sada ponovno puno lakše doći.
Nakon ovog pozitivnog iskustva mog najkraćeg leta, spreman sam za novi najduži za nepuna 2 mjeseca – otprilike 17 puta duži, stay tuned 🙂
Dodaj komentar