Air France leti svakodnevno za Zagreb kroz cijelu godinu u popodnevnom terminu. Došlo je vrijeme za let u glavni grad Francuske upravo s ovom kompanijom.
Air France uglavnom u ljetnom redu letenja, odnosno samoj špici ljetne sezone, prema Zagrebu šalje zrakoplove tipa Airbus, dok van sezone na ovoj liniji uglavnom prometuju zrakoplovi tipa Embraer E190 partnerske aviokompanije HOP! koja je zapravo u punom vlasništvu samog Air Francea.
Embraer je zapravo odličan zrakoplov, barem po mom letačkom iskustvu, prije svega jer nema to srednje sjedalo kao zrakoplovi iz A320 i B737 obitelji pa je putničko iskustvo daleko bolje.
No dobro, početak je siječnja i vrijeme je za đir do Pariza. Air France polijeće iz Zagreba u 14 sati i 55 minuta, meni osobno bolji izbor u odnosu na Croatia Airlines koja ima let u jutarnjim satima.
Check-in je obavljen u dvije minute, prije svega zahvaljujući činjenici da se leti u business odnosno, na hrvatskom, poslovnoj klasi, za čije je putnike osiguran zaseban šalter.
Automatska kontrola ukrcajnih propusnica u Zagrebu ne funkcionira, no to je nešto na što su redovni putnici navikli. Sjetit ćete se, isto je bilo i sa prostorijama za pušenje, radile su neko kratko vrijeme, a zatim su mjesecima (ako ne i dulje od godine dana) iste bile zatvorene. Ne bi me čudilo da se isto dogodi i sa ovim uređajima, pa će jedan agent sa skenerom kao iz Konzuma i dalje ručno skenirati boarding pass svakog putnika. Well done ZAG!
Lounge preskačem ovog puta, vjerujem da u njemu nema nekih velikih promjena, a zrakoplov je iz Pariza sletio nekih 10tak minuta ranije, pa računam da će nešto ranije krenuti i boarding za povratni let. Pokazalo se to točnim, ovdje su ponovno pozvani prvo putnici iz poslovne klase, kao i oni koji imaju SkyPriority, odnosno viši status unutar frequent flyer programa Air Francea i KLM-a.
Ljubazna domaćica dočekuje na vratima zrakoplova, moje sjedalo je u prvom redu, 1A, a srećom, na kraju boardinga, sjedalo pored, 1C, ostaje prazno. Prije polijetanja kabinsko osoblje dijeli business putnicima refreshing towel i manju bocu vode. Od 8 business sjedala njih 6 je zauzeto. u ekonomskom dijelu kabine, zauzeta su sva sjedala, dakle 92/92, iznenađujuće dobro za let usred tjedna na početku siječnja.
Ubrzo nakon polijetanja povučena je famozna zavjesa koja magično dijeli business od economy, a svega par minuta kasnije krenuo je i servis.
Air France u business klasi nudi obrok koji se sastoji od glavnog jela, ovog puta ribe, maslaca, dva različita komada sira te deserta. Uz to se, naravno, služe, topla peciva, kao i razna alkoholna i bezalkoholna pića, po izboru putnika i uz neograničeni re-fill.
Jelo je zapravo bilo vrlo ukusno, a usput odlično izgleda. Najviše veseli činjenica da je tu još uvijek pravi beštek, ne onaj drveni kao kod nekih prijevoznika koji se slomi pri prvom pokušaju rezanja nečega.
Naravno, nakon obroka slijedi kava i nekoliko kraćih epizoda serije na Netflixu. Iznad Alpi je zrakoplov nekoliko puta propao, no turbulencije su bile najavljene pa su, nadam se, svi bili vezani.
Otprilike 100 minuta nakon polijetanja iz Zagreba, slijećemo u Pariz, odnosno zračnu luku Charles de Guelle. S obzirom na vremenske uvjete (kišu i jaki bočni vjetar), gospoda u cockpitu su odradila odličan posao.
Nakon taksiranja uz predivne widebody mašine brojnih prijevoznika, koje se spremaju za večernje long-haul letove, iskrcavamo se na bus poziciji iz zrakoplova, koji nas za 10-tak minuta dovodi to terminala 2F. Ne zadugo, ulaskom u Schengen, odnosno implementacijom istog u zračni promet, Air France će letove prema odnosno iz Zagreba prebaciti na terminal 2G u slučaju HOP! operacija.
Otprilike 40 minuta nakon slijetanja, nalazim se na stanici s koje poznati RER polazi prema centru Pariza. Sasvim dobro prolazno vrijeme uzimajući u obzir koliko je CDG velik, a osobito uz činjenicu da je i u sred tjedna, ponovno ponavljam, na početku siječnja, bio pun putnika.
Well done Air France!
Dodaj komentar