Jesen je idealna prilika za city break u nekoj od europskih metropola, posebno listopad kada je iz domaćih zračnih luka i dalje velik izbor letova uz povoljne cijene. Nakon kraćeg biranja, odluka je pala na Ryanairov let iz Zadra za Budimpeštu.
Kako je vremenska prognoza u Budimpešti najavljivala pravo jesensko vrijeme (čitaj: dugi rukavi, jakne, kišobrani), odlučio sam se za priority opciju koja uključuje carry-on kofer standardnih dimenzija koji je moguće unijeti u zrakoplov te još jednu torbu manjih dimenzija koja stane ispod sjedala.
Vozni red autobusa iz Zadra diktirao je dolazak u zračnu luku u Zemuniku točno 2 sata prije polijetanja. Terminal je bio prazan; jutarnji let za Zagreb je upravo poletio dok je idući let bio naš za Budimpeštu. Iako smo već poprilično zagazili u listopad, zasloni s dolascima i odlascima letova upućivali su na i dalje značajan promet u zračnoj luci.
Prije sigurnosne kontrole djelatnici zračne luke provjeravaju ukrcajne propusnice i COVID potvrde koje su uvjet za putovanje u Mađarsku zrakoplovom.
Sigurnosni pregled i kontrola putovnica prolaze glatko i za čas dolazim u čekaonicu za međunarodne letove. Putnicima su na raspolaganju Duty free s dobrom ponudom međunarodnih brendova ali i lokalnih proizvoda te kafić. Posebno mi se svidjelo što kafić ima (djelomično) natkrivenu terasu na otvorenom.
Na stajanci uočavam 2 zrakoplova u bojama Ryanairove sestrinske kompanije Lauda koji su stacionirani u Zadru. Ipak, zrakoplov za naš let dolazi iz Budimpešte i ukrcaj počinje na vrijeme.
Zemaljsko osoblje nas razvrstava u dva reda; jedan za priority putnike koji mogu unijeti kabinsku prtljagu standardnih dimenzija i jedan za ostale koji imaju pravo na samo jedan komad ručne prtljage manjih dimenzija. Priority putnici kreću prvi prema zrakoplovu; radi se o Boeingu 737-800 u vlasništvu Ryanairove poljske podružnice – Buzz.
Budući da mi je sustav za prijavu dodijelio sjedalo 29C, u zrakoplov ulazim kroz stražnja vrata. Nakon što su se ispoštovale sve standardne procedure, spremni smo (s nekih 15 minuta kašnjenja) za polijetanje. Vrijeme je oblačno pa, osim prizora Zadra u kojima smo uživali pri polijetanju, uglavnom promatramo oblake. Većina od otprilike 140 putnika su mađarski turisti koji se vraćaju s odmora u Lijepoj Našoj ali ima i nešto Hrvata koji putuju na produženi vikend u Budimpeštu kao i putnika iz daljih zemalja koji su na duljim turama po Europi. Prostor za noge je nešto manji nego kod drugih prijevoznika, ali na ovako kratkom letu to ne predstavlja problem. Ljubazna posada obavještava putnike o ponudi pića i hrane na letu. Odlučujem se za kavu po cijeni od 3 eura.
Dio putnika okušava sreću s lutrijom u obliku grebalica. Unatoč manjem kašnjenju u polasku, slijećemo na vrijeme. Nakon prilično glatkog slijetanja, vidno raspoloženi putnici nagrađuju posadu aplauzom.
U zračnoj luci Ferenc Liszt nas dočekuje pomalo uspavana atmosfera kojoj doprinosi i kiša koja neumorno pada. Autobusima dolazimo do zgrade terminala te sablasno praznim hodnikom ukrašenim plakatima koji prezentiraju najpoznatije znamenitosti Mađarske dolazimo do šaltera za kontrolu putovnica.
Proces teče brzo, slijedim oznake na podu koje vode do postaje javnog prijevoza i već za nekoliko minuta kupujem kartu za autobus do Budimpešte. Uz taksije i shuttle kombije, putnici na raspolaganju imaju i 2 autobusne linije javnog prijevoza.
Linija 100E od ranih jutarnjih pa do kasnih večernjih sati vozi direktno na Deak Ferenc Ter u centru Budimpešte zaustavljajući se na nekoliko postaja gdje su moguća presjedanja na sve 4 linije metroa. Za ovu liniju je potrebno kupiti posebnu kartu u iznosu od 950 forinti a vožnja traje otprilike 40 minuta. Linija 200E vozi 24 sata na dan a povezuje zračnu luku s obližnjom postajom gradske željeznice te Kobanya-Kispet postajom gdje je moguće presjedanje na liniju 3 metroa. Na ovoj je liniji moguće koristiti standardne karte za javni prijevoz. Sve vrste karata se prodaju na automatima ispred same zgrade terminala ili na šalteru unutar zgrade. Pored automata prisutni su zaposlenici javnog prijevoznika koji ljubazno daju informacije putnicima. Budući da su u narednom periodu planirani brojni radovi koji će utjecati i na budimpeštanski javni prijevoz svakako je preporuka provjeriti situaciju prije polaska radi eventualnih izmjena i ograničenja.
Nakon nekoliko ugodnih dana u Budimpešti, stiglo je vrijeme za povratak. Do zračne luke dolazim linijom 100E. Budimpeštanska je zračna luka smještena u prigradskom naselju Ferihegy a sastoji se od dva terminala (2A i 2B) između kojih se nalazi središnji dio (Sky Court) u kojemu je smještena većina trgovačke i ugostiteljske ponude. Iako je broj letova i dalje manji nego u pretpandemijsko vrijeme, na aerodromu je poprilično živo. Na zaslonu s polascima dominiraju letovi niskotarifnih kompanija Ryanaira i WizzAira ali su prisutni i gotovo svi značajniji europski prijevoznici.
Prolaskom kroz sigurnosnu kontrolu, dolazi se u već spomenuti središnji dio zvan Sky Court. Budući da imam samo ručnu prtljagu veliki Duty Free Shop je jedina prilika za kupnju tradicionalnih mađarskih pića.
Nakon obavljene kupnje sjedam u kafić i pijem kavu s pogledom na stajanku. Na izlaz dolazim pred sam početak ukrcavanja. Ulazimo u most, te se nakon kraćeg čekanja spuštamo na stajanku gdje nas čeka zrakoplov. Radi se o istom tipu kao i na polaznom letu; Boeingu 737-800 u vlasništvu Ryanairove poljske podružnice Buzz.
Ovaj put mi je dodijeljeno sjedalo 6A u prednjem dijelu zrakoplova, a kako je na letu svega 80-ak putnika imam cijeli red za sebe. Smještamo se, te polijećemo točno na vrijeme.
Nakon zadnjeg pogleda na Budimpeštu, ovog puta iz ptičje perspektive, ulijećemo među oblake. Posada ponovno revno nudi hranu, piće i lutriju. Za vrijeme slijetanja uživamo u pogledu na Velebitski kanal i Ravne kotare.
Budući da imam samo ručnu prtljagu brzinski prolazim kontrolu putovnica i već nekoliko minuta nakon slijetanja čekam autobus za Zadar i razmišljam o idućoj destinaciji. Eh, kad bi barem Ryanair letio iz Zadra i zimi…
Dodaj komentar