Sredinom lipnja ove godine imao sam priliku letjeti Lufthansom između Splita i Frankfurta. Karta u economy light opciji uključivala je samo ručnu prtljagu, ali sam dan prije putovanja obaviješten o mogućnosti predaje ručne prtljage zbog visoke popunjenosti zrakoplova na ovom letu. Također, upozoren sam da zbog manjka osoblja u cateringu u Frankfurtu na letu neće biti dostupna usluga prodaje hrane i pića (Onboard delights).
Splitska je zračna luka donedavno bila sinonim za kaos u ljetnim mjesecima, no situacija se drastično poboljšala otvaranjem novog putničkog terminala 2019. godine. Unatoč većem broju putnika tog poslijepodneva, gužve nije bilo.
Bio je otvoren dovoljan broj šaltera za prijavu, a vrlo je praktično to što je u Splitu check-in za bilo koji let moguće obaviti na bilo kojem šalteru. Iako sam prilikom dolaska u zračnu luku dobio još jedan Lufthansin e-mail gdje me obavještavaju o kašnjenju mog leta, upućujem se prema sigurnosnoj kontroli. Kroz nekoliko minuta dolazim u čekaonicu za međunarodne dolaske. Budući da na letu nema prodaje hrane i pića, iskorištavam priliku da popijem kavu i promatram situaciju na pisti i stajanci. Baš su u to vrijeme radnici užurbano otpremali LOT-ov Embraer 195 na letu za Varšavu, a na stajanci je bio i A321 Wizz Aira.
Nedugo nakon toga slijeće i Lufthansin A320 iz Frankfurta, što znači da ubrzo kreće ukrcaj za moj let. Kako sam kofer predao te nisam imao doslovno nikakvu prtljagu, u zrakoplov ulazim među zadnjima od ukupno 161. putnika. Prilikom prijave na let zamolio sam za sjedalo uz prozor u stražnjem dijelu zrakoplova pa mi je dodijeljeno sjedalo 24F. Komfor u Airbusu A320 je na zadovoljavajućoj razini, a tome je dodatno doprinijela činjenica da je jedno od nekoliko slobodnih sjedala u zrakoplovu bilo upravo ono pored mene.
Konačno, nekih 45 minuta nakon planiranog vremena smo spremni za polijetanje. Kapetan i domaćica zrakoplova nam se predstavljaju i ispričavaju zbog kašnjenja koje je uzrokovano poteškoćama u frankfurtskoj zračnoj luci. Prizori zalaska sunca nad Splitom i okolicom prilikom polijetanja me svaki puta iznova oduševe. Budući da je standardna ponuda hrane i pića za kupnju bila nedostupna, putnicima je poslužena voda i minijaturna čokoladica.
Prije slijetanja ponovno nam se obratila domaćica zrakoplova s podužom listom letova iz Frankfurta kojima je promijenjen izlaz ili su otkazani, što je posebno važno za velik broj transfernih putnika na ovom letu. Uz pogled na nebodere u poslovnom središtu Frankfurta, slijećemo u jednu od najprometnijih europskih zračnih luka. Iako je prošao 21 sat vani je i dalje dan. Parkiramo se na udaljenoj poziciji gdje nas već čekaju autobusi koji nas voze do terminala.
Putnici koji nastavljaju putovanje žurno kreću prema svojim izlazima a oni koji su imali manje sreće pa su propustili vezane letove prema Lufthansinim šalterima gdje će ih preusmjeriti na letove narednog dana. Mi ostali relativno brzo prolazimo graničnu provjeru zahvaljujući automatskoj kontroli za EU državljane koji koriste putovnice kao i činjenici da je Njemačka za većinu putnika ukinula ikakve zahtjeve vezane uz COVID pa do daljnjega nije potrebno dokazivati status cijepljenja/preboljenja/testiranja prilikom ulaska u zemlju. No, na predanu prtljagu smo ipak čekali nešto duže; otprilike 45 minuta nakon slijetanja. Budući da nisam imao daljnjih planova za večer to me nije poremetilo ali ako ste kratki s vremenom, svakako inzistirajte da ručna prtljaga ide s vama u kabinu.
Nakon što sam konačno pokupio svoj kofer, upućujem se prema željezničkoj stanici koja se nalazi u sklopu zračne luke. Brojni lokalni i regionalni vlakovi prometuju prema središtu Frankfurta i gradovima u okolici. Njemačke željeznice nude posebnu pogodnost za putnike u lipnju, srpnju i kolovozu ove godine. Radi se o kartama za 9 eura koje vrijede u regionalnim i lokalnim vlakovima te javnom gradskom prijevozu u cijeloj Njemačkoj u tekućem mjesecu. Do daljih odredišta prometuju brzi vlakovi (IC i ICE); za njih ne vrijedi karta od 9 eura ali Lufthansini putnici ostvaruju posebne pogodnosti ako zajedno s letom rezerviraju i željezničku kartu za te vlakove ( Rail&Fly opcija).
A vlakom sam doputovao i nazad u zračnu luku na povratni let za Split. Uzimajući u obzir trenutnu situaciju, došao sam 3 sata prije leta kako bih imao dovoljno vremena za sve procedure. Frankfurtsku zračnu luku ne treba posebno predstavljati; radi se o jednoj od najprometnijih zračnih luka u Europi i glavnom čvorištu njemačke Lufthanse koja zajedno sa partnerima iz Star Alliance udruženja ostvaruje većinu prometa. Tu su i baze njemačkih leisure prijevoznika Condora, TUI-ja i Eurowings Discover (koji je u vlasništvu Lufthanse), a na pistama se mogu vidjeti avioni skoro pa svih najvažnijih svjetskih i europskih aviokompanija, uz izuzetak onih niskotarifnih koje koriste čak 120 km udaljenu zračnu luku Frankfurt-Hahn.
COVID-kriza je značajno smanjila broj putnika a samim time i radnika u zračnoj luci. Oporavak prometa i porast broja putnika u kombinaciji s manjkom radne snage stvara velike probleme putnicima i prijevoznicima. Tako su me dočekali ogromni redovi pred šalterima za prijavu putnika i predaju prtljage. Posebno su dugi redovi bili ispred šaltera na kojima se vršilo preusmjeravanje putnika kojima je otkazan let ili su propustili vezani let. Zahvaljujući činjenici da imam sam ručnu prtljagu, prijavljujem se na let na automatu za prijavu u samo nekoliko minuta. Ako imate viška vremena i novaca, iza šaltera za prijavu se nalazi tzv. „Shopping avenue“ odnosno prolaz s velikim brojem trgovina. Zračna luka je sama po sebi atrakcija pa je moguće i razgledavanje uz pratnju vodiča.
Upućujem se prema izlazu Z16 odakle polazi let za Split. Kontrola putovnica prolazi glatko ali je na sigurnosnom pregledu poprilična gužva. Svi putnici prolaze kroz detaljan pregled, izuvaju se cipele, otvaraju torbe, vade se stvari i testiraju na eksplozive. Nakon duljeg čekanja i kraće kupnje u Duty Free trgovini uočavam obavijest kako će moj let kasniti u polasku pola sata što znači i kasniji početak ukrcaja. Pronalazim kafić koji ima izvrstan pogled na stajanku te kratim vrijeme promatrajući zrakoplove koji slijeću i polijeću prema destinacijama diljem svijeta. Radnici u zračnoj luci unatoč povećanom opsegu posla i činjenici da je živa u termometru pokazivala čak 37 stupnjeva Celzijusa daju svoj maksimum kako bi sve teklo uz što manje zastoja.
Sukladno najavi, ukrcaj počinje pola sata kasnije od predviđenog. Aviomost kraj našeg izlaza je prazan što znači da nas do našeg zrakoplova vozi autobus. Ovoga puta letimo s nešto većim zrakoplovom, preciznije, zrakoplovom tipa A321 koji je parkiran na “vanjskoj” poziciji. Pored nas je parkiran Airbus A319 Croatia Airlinesa u Star Alliance shemi bojanja koji je upravo sletio iz Zagreba. Popunjenost je i ovoga puta jako visoka, a ja sam si prilikom prijave odabrao sjedalo 37F.
Kao i na dolaznom letu, nisu dostupni hrana i piće za kupnju već samo voda i čokoladica. Letimo iznad Salzburga, Ljubljane, Rijeke i Zadra te uz savršeno vedro vrijeme uživamo u pogledu na Alpe i Jadransku obalu. Po slijetanju u Split, sve procedure teku glatko i bez zastoja što za brojne strane turiste koji su doputovali ovim letom predstavlja opušteni početak odmora ali vjerujem i pozitivan prvi dojam o Lijepoj Našoj.
Nažalost, očigledno je da je civilno zrakoplovstvo nakon pandemije i rata u Ukrajini pred novim izazovom (da ne kažem krizom) koji se ogleda u povećanim cijenama goriva i poremećajima u prometu uslijed nedostatka osoblja. Uz nadu da će ova industrija nadići i ovu krizu ne preostaje nam ništa drugo nego da prilikom letenja budemo fleksibilni te da se naoružamo strpljenjem.
Dodaj komentar