Lijepo je ponovno putovati nakon dvije sušne pandemijske godine. U 2022. smo već bili na nekoliko europskih destinacija, uglavnom koristeći povoljne Ryanair letove. Za obiteljsko ljetovanje smo poželjeli nešto egzotičnije i odluka je pala na Zanzibar!
Krenuo sam u potragu za kartama. To sada baš i nije jednostavno jer su aviokompanije bitno podigle cijene. Ipak naišao sam na kombinaciju s Flydubai, koji nudi let iz Zagreba preko Dubaija za Zanzibar. Cijena od oko EUR 750,00 po osobi je bila prihvatljiva. Na vrijeme smo obavili cijepljenja (nisu obavezna), nabavili antimalarike, kupili dovoljno jake repelente… i putovanje može početi!
ZAG-DXB
Na Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb Flydubai je, kada smo mi stigli, imao otvorena dva šaltera za check-in, pa je prijava bila brza i bez stresa.
A onda je usljedilo prvo iznenađenje! Prilikom ukrcaja nas je ljubazno osoblje upozorilo da su maske na letovima Flydubai obavezne! Prolazeći kroz tunel, s maskom na licu osjećao sam se kao da se vraćam u (ne tako) davnu prošlost. A kako stvari stoje, možda i blisku budućnost…
Flydubai je Low Cost kompanija, ali na višoj razini od europskih budžetnih avio prijevoznika. Zrakoplovi su skroz novi, lijepog interijera, čisti, uredni, ali opet nedostaje onaj luksuz kojeg sam doživio kod arapskih kompanija poput Qatara ili Emiratesa. Razmak između redova je bio dosta uzak. Srećom da je zrakoplov bio poluprazan, pa smo se nas troje lijepo mogli proširiti i na susjedni prazan red.
Ispred vas je lijepi zaslon s brojnim sadržajima, ali se oni naplaćuju. U stvari, prvo “low cost” iskustvo s Flydubai-em sam doživio prilikom bukiranja karata. U posljednjem koraku, kada je cijena već odavno bila definirana, iskočio je neki fantomski “Administration Fee” u iznosu od EUR 67,60 za tri osobe! A karte sam kupio na službenoj Flydubai stranici, i nije bila riječ o troškovima kreditne kartice ili slično. No dobro… Let je bio vrlo ugodan i za malo više od 5 sati smo sletjeli u Dubai. Uslijedilo je neobično dugo taksiranje, i još duža vožnja autobusom do terminala. Ako ništa drugo, bila je to prilika za razgledanje poredanih gigantskih A-380.
DXB-ZNZ
Dva sata na velebnom aerodromu Dubai (i dalje s obaveznim maskama na licu) su prošla u tren, i već smo se ponovno vozili autobusom kroz mrak do našeg B-737 MAX 8. Zrakoplov je na ovom letu bio skoro skroz popunjen. Jedino je Business Class zjapio potpuno prazan.
Bio je to noćni let (00:25 – 5:00), pa su se svi poslije večere nekako pokušali čim ugodnije smjestiti u želji da malo odspavaju. Ja sam se uspio dokopati Exit Row sjedala (koje se inače naplaćuje oko EUR 50,00) jer bih se sa svojih skoro 2 metra teško opustio u preuskom predzadnjem redu.
Zrakoplov je nakon 5 i pol sati sletio na zanzibarski aerodrom, zavijen u afričku noć. Po nas je do zrakoplova došao majušni autobus, kapaciteta oko 30 ljudi. Znači trebao je obaviti barem pet tura da preveze sve putnike.
Kada smo došli do terminala, zaključili smo da to nije bez razloga. Naime, kapacitet svih službi i šaltera koje smo morali proći, trake za prtljagu i ostalo nisu bili ni približno dovoljni za pun zrakoplov veličine B-737, pa je dobro da putnici tamo stižu s vremenskim odmakom.
Prva kontrola je bila “zdravstvena”. Djelatnik je uperio mobitel u moje čelo, i sa smiješkom konstatirao da sam “zdrav”. Dakle, nije bilo riječ o mjerenju temperature, nego nešto kao sistematski pregled u 2 sekunde. Super, skroz sam zdrav!
Vize smo već unaprijed odradili online (USD 50,00 po osobi), pa je dalje sve teklo glatko. Odmah smo kupili lokalnu SIM karticu za USD 30,00 – 11 GB. Nije loše, jer ako bih se u roamingu spojio na lokalnu mrežu, cijena jednog GB je nevjerojatnih kn 60.000,-!
Od 2019.g. su u Tanzaniji izbačene iz upotrebe plastične vrećice svih vrsta. Kako iz poštovanja prema lokalnim propisima, tako i iz straha od potencijalnih kazni, stvari smo u koferima spakirali u platnene vrećice. Nije bilo nikakve kontrole. Zanzibar je zanimljiv otok prekrasnih plaža s bijelim pijeskom, mekim poput pudera. Nude se solidni hoteli i atraktivni izleti. Ali najfascinantnija su uvijek vedra lica lokalaca, koji žive u jednoj od najsiromašnijih država svijeta. No, taj dio priče ipak spada na neki drugi portal. Vratimo se mi temama zbog čega volimo ovaj.
ZNZ – DXB
Približavajući se zanzibarskoj zračnoj luci primijetio sam i drugi, velik i moderan terminal. Dakle, nije sve tako majušno i skromno kako je izgledalo u dolasku. Mi se ipak ukrcavamo na starom terminalu. Stigli smo 1 1/2 sat prije polijetanja i sve je teklo glatko na check-inu.
Prije svega zbog činjenice što je velika većina putnika već davno prošla sve kontrole. Naime, Flydubai je dan prije leta poslao SMS s preporukom da na aerodrom treba doći 4 sata (!) prije polijetanja, pa su se očito svi požurili.
Na stajanci putnike čekaju Qatarov Dreamliner, Etihadov A-320, naš Max i nekoliko ATR-a. Polijećemo i prije vremena. Na letu je bilo nekoliko kraćih turbulencija, ništa strašno.
Slijećemo čak 50 minuta prije planiranog vremena. Odlično, jer želimo čim prije doći do grada. Pri UAR kontroli putovnica, ako zatražite, možete dobiti lokalnu SIM karticu s besplatnim 1 GB podatkovnog prometa. Vrlo korisno. Iskoristili smo Dubai Stopover mogućnost i ostajemo još tri dana u ovom neobičnom gradu. Malo da doživimo svjetski poznate atrakcije, a malo i da iskusimo poznati luksuz emiratskih hotela.
DXB – ZAG
Dva dana prije našeg povrtnog leta za Zagreb, Dubai je pogodila pješčana oluja. To je u stvari nešto poput guste pješčane magle bez vjetra.
Više je zrakoplova preusmjereno na druge aerodrome zbog slabe vidljivosti. Prema podacima NCM-a, tada je vidljivost iznad Zračne luke Dubai International pala na manje od 500 metara. No, na dan našeg polaska, situacija se normalizirala i naš je let točno prema rasporedu.
Ukrcavajući se u zrakoplov, nisam mogao a da ne primijetim masivne motore našeg B-737 MAX 8 pomaknute skroz prema naprijed i sjetim se nesretne sudbine koja je zadesila ovaj model. Boeing je dizajnirao Max tako da on zadrži slične karakteristike kao i dosadašnji model 737. Slična obilježja znače da novi zrakoplov dobiva isti rejting, pa onda, posljedično, ni piloti ne trebaju prolaziti obuku – u prijevodu, aviokompanije štede velik novac.
No, Max se razlikuje od starog Boeinga: ovi su motori veći i postavljeni više prema naprijed u odnosu na krila. Ta novotarija u dizajnu povećala je rizik gubitka uzgona ako piloti usmjere nos zrakoplova previsoko. Kako bi se othrvao tom riziku, Boeing je uveo MCAS. Predviđen je da se aktivira automatski i samo u ekstremnim slučajevima pa su u Boeingu navodno zaključili da piloti ne trebaju obuku kako bi se upoznali s tom funkcijom. Čak je nisu spomenuli ni u priručnicima. Govori se da se obuka za upravljanje Maxom svodila na “jednostavnu lekciju na iPadu”. Uz stravične posljedice.
Max 8 Lion Airwaysa iz Indonezije, pao je 29. 10. 2018. godine nedugo nakon polijetanja iz Jakarte prema Pangkal Pinangu. Poginulo je 189 osoba. Samo nekoliko mjeseci kasnije, 10. 3. 2019. godine, pao je putnički avion Boeing 737 Max 8 Ethiopian Airlinesa. Zrakoplov je letio iz Addis Ababe u Nairobi, u Keniji, a u nesreći je poginulo 157 osoba.
Nakon druge nesreće mnoge zemlje su obustavile letove tog modela zrakoplova, te zatvorile zračne prostore za ove letjelice. Ubrzo je to učinio i sam Boeing. Prije nešto više od godinu dana, B-737 Max 8 se ponovno vinuo u zrak. Vjerujemo sigurniji nego ikada. Za kraj smo se odlučili počastiti zabavnim sadržajem (USD 11,-) na velikim zaslonima ispred nas, pa je 6 sati leta prošlo u tren.
Kroz prozor se već nazirao pitomi posavski krajolik. Vijugavi tok rijeke Save nas je vodio ravno na zagrebačku zračnu luku. Nakon 16 dana sadržajne afričko-arapske avanture, ipak nam je nekako drag Touch Down na domaće tlo.
Dodaj komentar