Croatia Airlines: Zagreb – Split – Zagreb (Schengen)

Od nedjelje, 26. ožujka, letovi unutar Schengena se praktički smatraju domaćima, kao što su do spomenutog datuma bili letovi iz Zagreba prema odredištima u Republici Hrvatskoj, poput Osijeka, Splita, Zadra, Dubrovnika, Brača ili Pule. Ovo je bio ujedno moj prvi Schengen let, u ponedjeljak, 27.03. iz Zagreba za Split, te sljedećeg dana, u utorak, iz Splita za Zagreb. Evo kratkog trip reporta s obzirom na to da su u obje zračne luke na snazi novi tokovi putnika.

S primjenom Schengena u hrvatskim zračnim lukama došlo je do mnogo promjena na putničkim terminalima. U Zagrebu je napokon profunkcionirala automatska kontrola ukrcajnih propusnica pa putnici sada sami skeniraju svoj boarding pass prije odlaska na sigurnosni pregled.

U ponedjeljak ujutro Croatia Airlines je imala let u 08:30 sati iz Zagreba za Split, s obzirom na business klasu i online check-in te samo ručnu prtljagu, kroz check-in zonu sam samo prošao. Nakon sigurnosne kontole putnika i prtljage dolazi se do prostora gdje su nekada stajale policijske kućice odnosno granična kontrola, njih sada više nema, odnosno, dvije stoje i ograđene su, a putnici se spuštaju stepenicama u duty free trgovinu, kao nekada kada smo iz Zagreba putovali u inozemstvo, no bez Schengena.

Granična kontrola je postavljena uz gate 25, jer se od spomenutog gatea do kraja terminala, odnosno gatea 28, sada nalaze izlazi za letove prema non-Schengen destinacijama. Ono što jest zanimljivo jest činjenica da nekadašnji gate 25 više ne postoji, odnosno sada je označen kao gate 25A i 25B. Naime, ukrcaj je moguć s dvije strane, Schengen i non-Schengen, a postavljen je iz tog razloga kako bi zračna luka mogla koristiti ovaj izlaz sukladno potrebama.

Ovo zaista ima smisla s obzirom na to da dva avioprijevoznika, Croatia Airlines i Ryanair, iz Zagreba lete i prema Schengen i prema non-Schengen destinacijama. Primjerice, let Croatia Airlinesa dolazi iz Skopja odnosno non-Schengena, no ista mašina sljedeće leti prema Schengenu, za primjer uzmimo Frankfurt. U tom slučaju vrlo je jednostavno organizirati protok putnika. Ono što treba naglasiti jest da je prostor oko nekadašnjeg gatea 25 vrlo skučen, što zbog trgovine u blizini, a osobito zbog granične kontrole i samog izlaza na zrakoplov, pa je sigurno da će se u ljetnim mjesecima ovdje stvarati poprilične gužve.

Zrakoplov tipa A319, 22-godišnja mašina registracije 9A-CTL bila je parkirana na gateu 21, no s obzirom na business klasu, sada i putnici na domaćim letovima mogu ući u zagrebački business lounge. Kako je većina putnika već bila na svojim gateovima, u loungeu nije bilo gužve, što je praktički normalna pojava s obzirom na skučeni prostor i jutarnje odlaske prema Europi.

Kratka kava u loungeu i odlazak na gate. Boarding je bio gotov u nekoliko minuta s obzirom na to da nas je na letu bilo otprilike 60%, a mene je dopalo sjedalo 1A. Iznenađujuće, avion je bio ukrašen kockicama na naslonima, što je zapravo bilo i logično jer je ista mašina iz Splita prevezla Hrvatsku nogometnu reprezentaciju na utakmicu u Tursku.

Let je bio zapravo ok, kratak, uz besplatnu cugu i snack u poslovnoj klasi do Splita. Tek se pred slijetanje u Split kabina zatresla što je bilo i za očekivati s obzirom na uzburkano more zbog jake bure. Ipak, sletili smo u Split 10-tak minuta ranije. 9A-CTL u Splitu je parkiran na poziciji kojoj pripada non-Schengen gate (podsjećam, na taj se avion pola sata kasnije ukrcala naša reprezentacija i odletjela u non-Schengen odnosno Tursku), pa su nas do nekadašnjeg međunarodnog ulaska u terminal prevezli autobusom. Realno, moglo se i pješke, no s obzirom na popriličnu jaku buru i praznu stajanku splićani su ipak odlučili malo olakšati putnicima.

Po ulasku u terminal prolazimo uz policijske kućice i zapravo smo van štićene zone u roku dvije minute.

Povratak je bio sljedećeg dana, letom OU653 u 13:30 iz Splita. U to vrijeme praktički nije bilo drugih polazaka iz Splita pa je terminal bio poprilično prazan. Check-in obavljen online, boarding pass kontrola je u Splitu još od izgradnje novog terminala automatizirana, security je obavljen za minutu. Split ima business lounge odmah nakon sigurnosne kontrole, pa su u njega mogli i domaći putnici još prije ulaska u Schengen, za razliku od Zagreba.

Ono što jest tužno jest ponuda pića i hrane u splitskom loungeu. Osim pića, čiji je izbor zaista ok, hrane praktički nema. Sve što je moguće pronaći su grickalice odnosno slatkiša. Prostor je poprilično prazan i jednostavno uređen, a najbolja mu je strana pogled na stajanku.

Kako u loungeu i nema nekog izbora, odlučio sam izaći i prošetati novim dijelom Schengen terminala. Kako su se kućice pomakle (ranije su bile odmah nakon izlaza br.2, sada su praktički na samom kraju starog dijela terminala), putnicima prema destinacijama u Schengenu sada su dostupna dva kafića, duty free trgovina i prostor za pušenje. Ranije se prilikom putovanja prema odredištima u Hrvatskoj nije moglo doći do duty free trgovine i prostora za pušenje.

Mašina, ovog puta DashQ400 registracije 9A-CQB, iz Zagreba je stigao na vrijeme, pa je bilo i za očekivati da će i povratni let otići na vrijeme. U Splitu je bilo sunčano i toplo, no bura je bila poprilično jaka. Nakon ukrcaja koji u Splitu već tradicionalno ide na noge, zrakoplov je bio spreman za polijetanje. Poletili smo iz Splita nekih 10 minuta prije planiranog vremena, a onda je krenuo show program. Zapravo, ništa neočekivano s obzirom na jaku buru, no na nekim se portalima o takvim stvarima piše s dramatičnim naslovima, klasik…

Dash je poprilično propadao i ljuljao se, no ništa strašno. Nakon što smo se popeli iznad Splita (postoji jedna prednost bure a to je odlična vidljivost), let je postao i ugodniji, sve negdje do pola puta kada su krenule turbulencije. Naravno, kako se radi o manjem zrakoplovu, sile su se više i osjetile. Nažalost, nekim je putnicima bilo i loše, no na vremenske se uvjete baš i ne može utjecati. Sve dok sigurnost putnika, posade i zrakoplova nije dovedena u pitanje, ovakve se neugodnosti vrlo brzo zaborave.

U Zagreb smo sletjetli gotovo 15 minuta prije planiranog vremena, ručna je prtljaga (s obzirom da se radilo o Dashu) iskrcana brzo, a 50-tak putnika je prevezeno do terminala autobusom. Van zgrade bili smo u svega 5 minuta.

Schengen zaista mijenja putničke tokove, u Splitu to odlično izgleda i funkcionira, no pitanje je kako će to izgledati u Zagrebu. Žalosno je da se takve stvari uopće dovode u pitanje kada je novi putnički terminal sagrađen prije svega nekoliko godina…