Prvog dana ljetnog reda letenja, u nedjelju, 27. ožujka ove godine, putovali smo na redovnoj liniji između Bruxellesa i Zagreba s hrvatskim nacionalnim avioprijevoznikom, Croatia Airlinesom. Evo detaljnog trip reporta s tog leta.
Croatia Airlines već godinama redovno prometuje između Bruxellesa i Zagreba, uglavnom između 10 do 12 puta tjedno, s jutarnjim i popodnevnim polaskom iz zagrebačke zračne luke. Na ovoj liniji prometuju zrakoplovi tipa DashQ400, no nerijetko se dogodi i zamjena tipa na Airbus A320 obitelj.
Upravo to se dogodilo i prošle nedjelje kada je na popodnevnoj/večernjoj rotaciji između Zagreba i Bruxellesa prometovao A319 koji kod Croatia Airlinesa ima kapacitet od 144 sjedala. Putovali smo u poslovnoj (business) klasi, pa smo prijavu na let odlučili napraviti na licu mjesta, u samoj zračnoj luci.
Iz centra Bruxellesa do glavne zračne luke Zaventem stigli smo vlakom za svega 10 minuta. Da smo promašili izlaz, vlak bi nas odveo u Nizozemsku, i to na amsterdamsku zračnu luku Schiphol. Vlak staje doslovno u utrobi putničkog terminala a pokretne stepenice vode putnike u isti.
18 je sati, naš zrakoplov polijeće u 20:25 a kao putnici u poslovnoj klasi imamo prioritetan šalter za prijavu na let tako da smo check-in obavili u roku minute, osobito jer nismo imali ni predane prtljage.
Blizu se nalazi i sigurnosna kontrola na kojoj su enormne gužve. Već smo lagano nervozni jer ne želimo provesti puno vremena na čekanje, no primjećujemo da postoji priority prolaz koji se odnosi na poslovne putnike, posadu i djelatnike zračne luke, pa odlazimo ondje i sigurnosnu kontrolu rješavamo u roku minute. Bio je to doslovno spas jer bi vjerojatno u redu za sigurnosni pregled proveli 20 ako ne i 30 minuta.
Obavljen je brzinski đir kroz duty free (iz Belgije se ne vraćate bez njihovih čokolada i dobrog piva) i odlazimo prema business longeu koji je smješten doslovno minutu hoda od našeg gatea.
U longeu je mirna i opuštena atmosfera, nema gužve, nudi se više toplih jela kao i raznovrsna ponuda bezalkoholnih i alkoholnih pića, a iz loungea pogled seže na samu stajanku na kojoj se može pratiti handling zrakoplova.
A319 iz Zagreba slijeće na vrijeme, a prije njega na uzletno-sletnoj stazi primjećujemo 9A-CRO, državni zrakoplov Republike Hrvatske kojeg koristi naš državni vrh. Spomenuti Airbus iz flote nacionalnog avioprijevoznika koristio je i Sveti Otac Ivan Pavao II prilikom posjeta Hrvatskoj 2003. godine, a pločica s tom informacijom nalazi se ispred prvog reda sjedala u putničkoj kabini.
Otprilike 20tak minuta nakon što je naš A319 parkiran na gate spuštamo se iz loungea do izlaza za Zagreb. Boarding još nije započeo, a na gateu ima oko 100tinjak putnika, sasvim pristojna brojka za jedan nedjeljni večernji let za Zagreb.
Uskoro kreće i boarding, kao business putnici prvi ulazimo u kabinu zrakoplova a ondje svakom putniku članica kabinskog osoblja daje dezinfekcijski rupčić. Smještamo se na naša sjedala, 1A i 1C, dakle u prvom redu “Pule”, naime, to ime nosi ovaj Airbus A319, registarske oznake 9A-CTL. Boarding je zapravo bio vrlo brz, a prije pushbacka iznimno ljubazna perserica zaželjela nam je dobrodošlicu na let i ponudila nas pićem dobrodošlice. Odlučili smo se za pjenušac, jer…zašto ne?
Sjedalo između nas, 1B, je, naravno, bilo prazno, izvukli smo stolić koji je poslužio za naše stvari i piće. U prvom redu ovog Airbusa zaista ima mnogo prostora za noge što je nama visokima poprilično bitno.
Taksiramo prema uzletno-sletnoj stazi a vani pada mrak (unatoč pomicanju sata), gase se svijetla u kabini što je normalna procedura prilikom polijetanja i slijetanja noću. Nakon polijetanja uspijevamo uloviti pogled na zalazak sunca, no naša se mašina okreće prema Zagrebu, te idućih 90 minuta jedino što možemo vidjeti jesu svjetla gradova ispod nas, sve do Zagreba pratilo nas je vedro vrijeme.
Nakon što je ugašen znak obaveznog vezivanja perserica je poslovnu klasu od ekonomske odvojila zastorima, a zatim je krenuo i servis.
Na letu koji je, kako smo već spomenuli, trajao svega sat i 30 minuta, poslužen nam je “zagrebački zalogaj”, box u kojem se nalazi samoborska salama, dimljeni sir, ukusni krekeri, medenjak te orahnjača.
Sve je lijepo zapakirano u spomenutoj kutiji i takvo servirano svakom putniku u poslovnoj klasi. Odlučili smo se za crno vino, a našalili smo se s kabinom kako je vino pokušaj zaborava na radni ponedjeljak. Profesionalna i ljubazna domaćica zrakoplova više nas je puta nudila i drugim pićima, pa i toplim napitcima poput čaja ili kave, a nakon jela nam je, uz piće, dodatno serviran i snack.
U njemačkom zračnom prostoru putnicima se obratio kapetan zrakoplova koji je pružio informacije o vremenu, visini krstarenja, brzini, te očekivanom vremenu slijetanja u zagrebačku zračnu luku.
Nakon otprilike 70 minuta započelo je spuštanje prema Zagrebu u koji smo sletjeli u 22 sata i 8 minuta, a valja svakako istaknuti da je to slijetanje bilo jedno od najnježnijih, a da se razumijemo, skupili smo do sada pozamašan broj slijetanja i polijetanja.
Za razliku od prethodnih, loših iskustava kod dolazaka u Međunarodnu zračnu luku Zagreb, ovog je puta most spojen na zrakoplov u vrlo kratkom roku, na to se čekalo svega 2 minute, a na izlasku smo se zahvalili perserici na odličnom servisu i zaželjeli joj laku noć, ona nama uspješan radni ponedjeljak 🙂
Izašli smo prvi iz zrakoplova pa smo ponovno bili i prvi na graničnoj kontroli pri ulasku u zemlju. Policijski službenici zatražili su, uz putni dokument i kovid putovnicu, a kako nismo imali predane prtljage iz zagrebačke smo zračne luke izašli doslovno 5 minuta nakon izlaska iz zrakoplova.
Ovo je putovanje na nas ostavilo pozitivan dojam, osobito u pogledu profesionalnosti i ljubaznosti kabinskog osoblja koje se po tom pitanju nije razlikovalo u donosu na posadu Turkish Airlinesa čijom smo business klasom putovali 7 dana ranije.
Dodaj komentar