Velik broj Hrvata u zimskim mjesecima odlazi na daleka putovanja, često na destinacije u kojima je u prosincu ili siječnju pravo ljeto, upravo to smo, nakon duljeg vremena, napravili i mi. Ove je godine odluka pala na Karibe.
Kad avijacijski geek bira odredište za odmor, uvijek obraća pažnju i na aerodrome. Pa kad je odluka pala na Karibe, onda je jasno da putuješ na Saint Martin (ili Marteen), kako vam je već drago, otok s toliko specifičnim i globalno poznatim aerodromom.
Planirati putovanje na Saint Martin nije pretjerano komplicirano, no velikog izbora letova nema s obzirom na to da na ovaj karipski otok iz Europe direktno lete tek dvije aviokompanije – nizozemski KLM i francuski Air France. Razlog je jednostavan – radi se o najmanjem naseljenom otoku na svijetu podijeljenom na dvije države, upravo nizozemski i francuski, pa je logično da dvije spomenute kompanije lete iz svojih glavnih čvorišta u Parizu i Amsterdamu prema SXM-u (kod zračne luke).
Let je bukiran a izbor je pao na Air France. Kako se radilo o polasku iz Pariza u 13:30 sati, polazak iz Zagreba bio je tek nešto iza 8 ujutro s Croatia Airlinesom s kojom francuski avioprijevoznik ima codeshare ugovor, pa se ovdje radi o jednoj karti s dva leta sve do dalekih Kariba.
U Zagrebu je tog ranog jutra sredinom siječnja bilo čak -10, baš hladno, što nam je u jednu ruku bilo i fora jer smo znali da nas za 15-ak sati čeka druga krajnost i velika vrućina jednom kada stignemo na odredište. Letimo business klasom do Pariza pa smo check-in u Zagrebu obavili u nekoliko minuta, predali prtljagu do finalnog odredišta te brzinski obavili doručak u zagrebačkom loungeu koji je trenutno u radovima. Prema informacijama dostupnim u istom, radi se o manjem preuređenju koje će u sljedećih mjesec dana biti gotovo, pa svakako treba provjeriti kako će novi lounge izgledati nakon preuređenja.
Krećemo na vrijeme, naravno, smješteni u prednjem dijelu kabine, iza čuvene zavjese. Kratki de-icing i eto nas iznad bijelog Zagreba. Ljubazna posada nudi snack box s češnjovkama i makovnjačom, popili smo kavu i za svega sat i pol bili u Parizu. Tu se stvari malo kompliciraju, no ako obratite pažnju na znakove, transfer u Parizu može i jest ok! Naime, Croatia Airlines u Parizu koristi terminal 2D, dok prekooceanski letovi Air Francea polaze s terminala 2E.
Za prebacivanje s jednog na drugi terminal trebalo nam je nešto više od pol sata, prvo se s pješke s 2D preselite na 2B gdje prođete granicu i izađete iz Schengena, a zatim shuttleom koji ostaje u štićenom dijelu aerodroma odete na terminal 2E. Terminal 2E ima nekoliko “pod terminala”, odnosno izlaza, označenih slovima K, L i M. Moglo bi se reći da su izlazi K vezani uz glavni dio terminala 2E, a upravo s njega je kretao i naš let za Saint Martin.
Odlučili smo prođirati terminalom, kupiti par sitnica i već je bilo vrijeme za boarding. Nekada je prema ovom karipskom otoku Air France prometovao sa A340, no njega više nemaju u floti, pa sada na ovoj liniji prometuju zrakoplovi tipa A330-200.
Imamo priority boarding s obzirom na to da na Karibe letimo u business klasi, a do zrakoplova odlazimo autobusom s obzirom na to da je isti parkiran poprilično udaljen od samog terminala, što je aviogeekovima sasvim ok, jer, za razliku od Zagreba ili neke druge hrvatske zračne luke, u Parizu na ovaj način imate free razgled aerodroma i vožnju pored šume zrakoplova brojnih avioprijevoznika.
Kao i svugdje, na ulazu u zrakoplov vas dočekuje nasmiješena posada, a ubrzo nakon ukrcaja svih putnika krećemo prema Karibima. Putovanje u business klasi je definitivno posebno iskustvo i jednom kada se čovjek navikne na taj standard, poprilično je teško ponovno sjesti na long haul letu u ekonomsku klasu.
A330 Air Francea koristi se uglavnom na leisure linijama, pa je konfiguracija 2-2-2 u business klasi savršena za parove. Ipak, pored mene je sjedila osoba koju sam vidio na ukrcaju i po slijetanju na Karibe, s obzirom na to da između sjedala postoji pomičan devider (na hrvatskom valjda razdjelnik…) koji definitivno služi svrsi i omogućuje privatnost i jednoj i drugoj strani.
U vrijeme ukrcaja u zrakoplov putnika u ekonomskoj klasi, perserica i ostatak kabinskog osoblja zadužen za business klasu putnicima odlaže kapute i jakne, nudi piće dobrodošlice (naravno, šampanjac!) te dijeli jelovnike. Svi širokotrupci u floti Air Francea imaju tu kameru na prednjem stajnom trapu koja prikazuje sliku ispred i ispod zrakoplova (na novijim zrakoplovima dostupna je kamera i na repu), pa je bilo zanimljivo vidjeti gotovo cijelu business kabinu kako na ekranu ima isti prikaz u jednom momentu!
Odmah nakon polijetanja posada nudi tople osvježavajuće rupčiće te zatim kreće i servis. Prvo se ponovno nudi široki izbor pića, kao i prilikom boardinga, a uz to ide pire od butternut tikve, mrkve, celera i tostiranih sjemenki bundeve. Uz to, svaki putnik dobije i kutijicu Gavottesovih “oblačića” punjenih sirom, što je definitivno hit Air Francea i proizvod koji putnici hvale po forumima i portalima. Okus je vrh, šteta što se taj proizvod ne može kupiti, barem se ovaj paket ne nudi na webu proizvođača, pa je lako moguće da se radi o posebnoj proizvodnji za francuskog prijevoznika.
S obzirom na to da se business kabina dijeli na dva dijela, veći i manji, servis naravno krene prvo u prednjem, pa se u jednom momentu istovremeno odvija u oba dijela. Drugi dio business kabine je manji i ima svega 12 sjedala (odnosno 2 reda).
Kao starter poslužen je pačji foie gras, chutney od začinjenih pečenih krušaka s artičokama i pistacijom. Naravno, poslužen je i maslac, klasik koji se provlači kroz sve aviokompanije, neovisno o klasi u kojoj letite.
Za glavno jelo putnici u poslovnoj klasi imaju više izbora, junetina s kavom i njokima, piletina s karfiolom i umakom od čaja jasmina, riba koja je odmah ispala s liste kandidata te vegetarijansko jelo.
Izbor je pao na piletinu koja je bila savršeno pripremljena i odličnog okusa, s čime su se složile i kolege u sjedalima pored mene.
Nakon glavnog jela, slijedi još jedna super stvar Air Francea – francuski sirevi! Potpunom fanatiku njihovih sireva ovo je uvijek highlight, čak i u businessu između Zagreba i Pariza postoji mali pladanj s francuskim sirevima koji je sasvim solidan, no ovaj na long haulu je još bolji i bogatiji. Tri različite vrste sira, jedan vrlo specifičan, kozji.
Nakon sireva slijedi desert, nekoliko vrsta čokoladnih kolača, sorbeta i sladoleda. Naravno, posada nudi na izbor putnicima da uzmu više stvari, no nakon nekoliko sljedova i poprilične količine hrane, nitko nema previše mjesta za toliko hrane.
Ubrzo nakon kraja servisa posada nudi kavu, čaj, sokove, druga pića i svjetla se prigušuju u kabini. Većina putnika je već vodoravno, a zrakoplov je tek negdje u blizini Portugala. Izbor filmova i serija je odličan, nema sumnje da svatko neće pronaći nešto za pogledati na tako dugom letu, a dosta ljudi je odlučilo i odspavati. Čim smo izašli nad Atlantik ušli smo u zonu turbulencije koja je trajala određeno vrijeme, nije bila ugodna s obzirom na to da je bila poprilično jaka, no nakon toga idućih 7 sati slijedi potpuno miran let.
Posada je cijelo vrijeme dostupna putnicima, provjerava da li nekome nešto treba, konstantno nudi snackove, piće, brine o toaletu tako da isti provjerava nakon doslovno svakog putnika!
Ostatak leta protječe jako mirno, poplun i jastuk koji su dostupni u kabini su super udobni pa nije problem ni zaspati, a u business klasi svaki putnik dobije malu toaletnu torbicu s hrpom proizvoda za njegu lica, kemijskom olovkom, povezom za oči, čarapama i sl. Ono što treba spomenuti jesu slušalice koje se nalaze uz sjedalo, a koje za razliku od onih u ekonomskoj klasi, ne čupaju i nakon njih ne bole uši. Baš naprotiv, udobne su i praktički noise cancelling!
2 sata prije slijetanja posada ponovno pali svjetla u kabini, razvlači bijele stolnjake i priprema kabinu za snack prije spuštanja na Karibe. Dostupni su voćni sokovi, topla čokolada, kava (ne ona čuvena filter kava, nego Illy espresso i capuccino), kao i brojna crna i bijela vina. Ubrzo je pred nama toplo brioche pecivo s celerom, majonezom, ukiseljenim lukom i grahoricama. Sve to zvuči ludo i pomalo nespojivo, no kako su jelovnik slagala dva Michelin kuhara, okusi su kod svakog jela pozitivno iznenadili! Uz to ide i svježe narezana salata od naranči i grejpa, kao i čokoladni desert.
Nakon ovoliko pisanja o klopi jasno je da na Karibe stižemo siti. Prilazimo zračnoj luci preko čuvene plaže na kojoj ljudi snimaju i slikaju zrakoplove, što se jasno vidi na ranije spomenutoj kameri na prednjem stajnom trapu zrakoplova. Na slijetanju zrakoplov poprilično jako koči, što je, s obzirom na duljinu uzletno – sletne staze na Saint Martinu, bilo je i očekivano.
Zračna je luka još uvijek u radovima nakon uragana Irma koji ju je praktički razrušio 2017. godine, a radovi su prekidani u vrijeme globalne pandemije, pa nakon taksiranja po pisti stižemo pred terminal iz kojeg izlazimo pješice po stepenicama.
Poprilično čudno s obzirom na to ćemo 7 dana kasnije u taj isti tip zrakoplova ući kroz aviomost, no iz nekog razloga u zračnoj ga luci ne koriste po slijetanju zrakoplova već samo na odlasku, no terminal odnosno sama zračna luka još uvijek ne funkcionira u cijelosti, a očekuje se da će se to dogoditi na kraju ove godine.
Na granici radi nekoliko kućica, kako smo prvi izašli iz potpuno punog A330 nismo dugo čekali na novi pečat u putovnici, kao ni na predanu prtljagu. Dočekala su nas 32 stupnja celzijeva 15 sati nakon ranog buđenja u Zagrebu (u kojem je tog istog jutra bilo -10), a mi smo bili spremni za početak ljetovanja usred zime, a ono je, možemo to slobodno reći, zapravo krenulo polijetanjem iz Pariza i uživanju u business class usluzi Air Francea. Tome ćemo se svakako u budućnosti još vraćati.
U 2. mjesecu sam letio MUC – CDG – GRU sa AF (A319/B777, economy), izuzetno pozitivno iznenađen ljubaznošću posade, odličnom hranom i vrhunskom uslugom!
Bar za klasu bolje od LH!