Air France: Zagreb – Pariz – Malaga

Putovanja su, po mom mišljenju, najbolji lijek protiv siječanjske depresije. Ako niste ljubitelj snijega, skijanja i ostalih zimskih radosti a ne želite putovati jako daleko, španjolska pokrajina Andaluzija je odličan izbor zbog blage klime, lijepih krajolika i brojnih kulturno-povijesnih znamenitosti.

Budući da je putovanje uključivalo boravak u više gradova, prilikom kupnje karte sam iskoristio multi-city opciju koja omogućuje kombiniranje više segmenata letova iz različitih zračnih luka gdje putnici imaju sva prava (ali i obaveze) kao kod standardnih povratnih karata; konkretno u ovom se slučaju radilo o letovima Zagreb-Malaga te Sevilla-Zagreb od strane prijevoznika grupacije Air France – KLM.

U polasku sam letio Air Franceom iz Zagreba preko Pariza za Malagu. Prilikom prijave na let mi se otvorila mogućnost za izrazito povoljan upgrade u business klasu na prvom segmentu putovanja (do Pariza) , što sam svakako prihvatio. Sam početak putovanja bio je izrazito ugodan; zagrebačka zračna luka lagano se punila putnicima na poslijepodnevnom valu letova tako da se i na sigurnosnom pregledu stvorio poduži red. Srećom, putnici business klase mogu zaobići taj red i obaviti formalnosti u doslovno nekoliko trenutaka.

Vrijeme čekanja kratim u Primeclass salonu koji nudi različite vrste osvježenja prije leta u obliku hrane i pića. Iako mnogi iskusni putnici tvrde kako je ovaj salon poprilično skromnog uređenja i ponude u usporedbi s onima u zračnim lukama diljem Europe i svijeta, svakako je za putnike koji ostvaruju pravo na besplatno korištenje ( putnici business klase ili s višim statusom u programima vjernosti aviokompanija te vlasnicima određenih kreditnih kartica) bolji izbor od klupa u čekaonici.

Moje se čekanje malo rasteglo zbog kašnjenja dolaznog zrakoplova iz Pariza. Informatička služba zagrebačke zračne luke tome nije pridavala značajnu pozornost, budući da nisu ažurirali vrijeme polaska na zaslonima s obavijestima o letovima. Srećom, informaciju s ispravnim vremenom ukrcaja sam zaprimio u mobilnoj aplikaciji aviokompanije tako da ako letite iz Zagreba svakako je preporuka da skinete i aplikaciju aviokompanije s kojom putujete.

Zrakoplov na letu je Embraer 190 u vlasništvu Air Franceove regionalne podružnice “HOP”. Kako bi ukrcaj bio što efikasniji, putnici su podijeljeni u grupe koje se redom ukrcavaju jedna za drugom. Ja sam dobio sjedalo 1A u prvom redu koje je jako udobno zbog većeg prostora za noge, a putnike business klase na sjedalu dočekuju i jastuci. Ljubazna domaćica zrakoplova i kapetan nas pozdravljaju i upoznaju s pojedinostima leta i uputama za slučaj opasnosti. Zbog niskih temperatura i snijega koji je upravo krenuo padati, prije polijetanja zrakoplov mora proći kroz proces odleđivanja koji se u Zagrebu odvija na staroj stajanci.

Kako meteorološki uvjeti nisu bajni, tako izostaje pogled na Zagreb pri polijetanju, ali zato na visini krstarenja uživamo u pogledu na zalazak sunca. Ubrzo nakon polijetanja kreće posluživanje obroka, koji je bio jako ukusan i lijepo prezentiran. Kasnije su nam ponuđeni i čaj i kava, a posebno me se dojmilo serviranje u porculanskim šalicama.

Kažu da sve što je lijepo kratko traje pa tako nakon otprilike sat i pol leta krećemo sa slijetanjem u parišku zračnu luku Charles de Gaulle. Parkiramo se pred terminalom 2G a do zgrade nas dijeli tek nekoliko koraka šetnje. Dočekuje nas ljubazno zemaljsko osoblje i transferne putnike usmjerava prema izlazima za vezane letove. Ova zračna luka je najveća i najprometnija u Francuskoj ( a ujedno i jedna od najprometnijih u Europi) tako da je na stajankama i terminalima poprilično živahno. Budući da je terminal 2G zapravo tzv “satelitski terminal” koji nije povezan s ostalim zgradama, većina transfernih putnika se ukrcaje u autobuse koji ih dalje razvoze po zračnoj luci.

Vrijeme čekanja kratim razgledavanjem trgovine i šetnjom ogromnim terminalom odakle svakih nekoliko minuta polazi neki zrakoplov. Kako se bliži početak večernjeg vala letova prema nizu odredišta u Europi, tako i taj ogromni terminal postaje čak i pomalo tijesan. Ukrcaj na let za Malagu kreće po predviđenom vremenu.

Na ovom letu putujemo Airbusom A320 koji je pun skoro pa do zadnjeg mjesta. Mene je dopalo sjedalo u 11. redu gdje se u ovom modelu zrakoplova nalazi izlaz za slučaj opasnosti ali i veći prostor za noge. Prije polijetanja, stjuardesa upoznaje sve putnike smještene u tom redu s procedurom otvaranja izlaza za slučaj opasnosti.

Kako se radi o kasnovečernjem letu, atmosfera je pomalo uspavana. Air France je zadržao poprilično visoku razinu servisa i u ekonomskoj klasi pa se putnicima poslužuju sendviči uz širok izbor pića. Dodatna prednost ovog modela zrakoplova je i dostupnost Interneta za vrijeme leta. Osnovni paket koji se može koristiti za primanje i slanje tekstualnih poruka je besplatan dok je za veće promete potrebno uplatiti neku od ponuđenih opcija.

Nakon približno tri sata leta slijećemo u Malagu. Tamošnja zračna luka uz sam grad opslužuje i turistički izrazito popularno područje Costa del Sol pa je tako s preko 20 milijuna putnika godišnje četvrta najprometnija u Španjolskoj (nakon Madrida, Barcelone i Mallorce). Parkiramo se na poziciji uz most, a terminal je dizajniran da se zapravo dolazni i odlazni putnici miješaju na putu do preuzimanja prtljage.

Ipak, budući da su svi letovi već poletjeli a naš let je bio zadnji dolazni let toga dana, poprilično prostran terminal nas dočekuje sablasno prazan. Sama zračna luka dobro je povezana s Malagom i gradovima u okolici autobusnim linijama i prigradskom željeznicom ali ipak za kasne sate najbolji izbor je Uber kojim se za 15-ak minuta stiže do središta grada.

Povratni let prema Zagrebu bit će objavljen u zasebnom članku sljedećeg tjedna.