Kraj tjedna je i vrijeme je za bijeg na obalu. Iz Zagreba letimo za Zadar, redovnom cjelogodišnjom linijom Croatia Airlinesa (pripada PSO programu). Linija povezuje Pulu, Zadar i Zagreb, s time da je, ovisno o danu u tjednu, prvo slijetanje u zadarsku odnosno pulsku zračnu luku.
Planirano polijetanje zrakoplova iz Zagreba za Zadar bilo je u 14:10 sati, a DashQ400 (9A-CQE) ranije je odradio rotaciju iz Zuricha za Zagreb. Zrakoplov je iz Zuricha stigao na vrijeme, pa je bilo za očekivati i redovan polazak prema Zadru. Boarding je najavljen u 13:40, no u to vrijeme tek prolazimo sigurnosnu kontrolu. Popriličn optimistično reklo bi se, s obzirom na to da je petak pred produženi vikend, više zrakoplova polijeće u slično vrijeme, no od kontrole ukrcajnih propusnica (napokon automatsko) do izlaza za zrakoplov za Zadar treba nam rekordnih 10 minuta.
Na sigurnosnoj kontroli nije bilo nikakve gužve. Jedina gnjavaža u cijeloj priči jest činjenica da vas zagrebačka zračna luka silom šalje kroz duty free trgovinu i duljim putem do izlaza 12 u prizemlju terminala, sve kako bi ostavili još koji euro usput. Nama je ipak u cilju bilo uloviti avion, pa nikakav shopping nije dolazio u obzir.
Stigli smo na gate na kojem su se putnici već ukrcavali u autobus. Za nekih 5 minuta već smo bili na putu prema zrakoplovu, a nakon što je iskrcan pun autobus, isti se vratio po još nekoliko putnika koji su stigli Croatia Airlinesom iz Amsterdama. Let iz Amsterdama je imao malo kašnjenje pa je bilo jasno da će domaći let za Zadar i Pulu pričekati i te putnike. Ukrcali smo se, a ovaj je let bio potpuno popunjen u ekonomskoj klasi, dok nas je u businessu bili četiri. Vrlo dobar load factor, no još jednom, s obzirom na produženi vikend na kraju svibnja, moglo bi se reći i očekivano.
Ljubazna perserica osigurava kabinu, kreće pushback, a na polijetanje idemo s pola zagrebačke piste. Vrlo ugodan let koji traje svega 25 minuta od polijetanja do slijetanja u Zadar. Prošarano nebo oblacima uskoro je zamjenio predivni Velebit, prelet samog kanala, a negdje iznad otoka Paga, praktički iznad solane, kreće priprema za slijetanje u Zadar. U tom momentu kabina je ponovno već osigurana, a za vrijeme kratkog leta uspjeli smo probati snack koji Croatia nudi u poslovnoj klasi i na domaćim letovima, mendulat i pršut su stvarno ok, pogotovo na tako kratkom letu!
Praktički u finalu, dok su svi bili zavezani (pa i stjuardese), mladi gospodin ustaje na toalet. Svakome tko je pogledao kroz prozor u tom trenutku bilo je jasno da ćemo kroz minutu – dvije biti na zadarskom tlu, no ne i dotičnom mladiću. Profesionalna perserica posjela ga je u sekundi, što je naravno bilo i najbolje za njega, nećemo zamišljati kako je završio da je ostao na nogama u trenutku kada je Dash dotkanuo zadarsku pistu…
Slijetanje je zaista bilo glatko, našli smo se na zadarskoj stajanci u roku minute na kojoj je u tom trenutku bio zrakoplov Enter Aira te po jedan zrakoplov Ryanaira i Laude.
Ground handling je u roku 3-4 minute iskrcao ručnu prtljagu te smo pješke prošetali (po poprilično već jakom suncu) do putničkog terminala. Kako nismo imali predane prtljage, van terminala smo bili unutar par sekundi, pa nastavili svoje putovanje automobilom na kratki vikend odmor.
S obzirom na to da je povratak bio automobilom i trajao je praktički 3 i pol sata, ovih 25 minuta leta je stvarno neusporedivo s drugim oblicima prijevoza (autobus da ne spominjemo).
Dodaj komentar