Još jedan poslovni put i još jedno spajanje letova za doći do odredišta te se vratiti kući. Kao što je to obično slučaj tijekom zimskog reda letenja, hrvatske zračne luke ne poznaju podulje liste destinacija prema kojima se može stići direktnim letom, a ovo obuhvaća i letove prema brojnim glavnim gradovima država članica Europske unije. Često cijeli dnevni red letenja stane na jedan prikaz ekrana smještenih u prilično prozračnim prostorima hrvatskih aerodroma jer putničke gužve nema. Svakako, valja napomenuti da na izostanak direktnih zračnih linija utjecaj ima i relativno slabo razvijen segment poslovnih putovanja, ali i izostanak domaćih putnika tijekom zimskih mjeseci.
No zato ljeto nudi draž aerodromskog šušura i prometne gužve, a zima veselje za sve ljubitelje avijacije, uključujući i autora, koji vole vidjeti, istražiti i probati što više aviokompanija, aerodroma i aviona.
Polazišna točka bio je Zagreb, a destinacija putovanja Atena, glavni grad Grčke i jedan od najstarijih naseljenih gradova na svijetu. Definitivno Atena je povijesni dragulj Europe u kojem se nalaze neke od najznačajnijih kulturnih i povijesnih znamenitosti.
Budući da zbog mogućnosti dolaska na destinaciju dan ranije nije bilo potrebe za vratolomijama i kratkim konekcijama, uslijedila je temeljita potraga za idealnom rutom koja bi omogućila barem poludnevno razgledavanje Atene na sam dan leta.
Joker zovi je ponovno odigrao bitnu ulogu i kod ovog putovanja, budući da je dao dobar savjet kako kupiti kartu za 200 eura jeftinije nego što se moglo pronaći pretragom web stranica aviokompanija. Dakle, kartu smo po prvi put u životu kupili na šalteru prodaje u samoj zračnoj luci i tako ostvarili prilično dobru uštedu od 200 eura.
Odabran je sljedeći plan puta: Zagreb (ZAG) – Zurich (ZRH) – Atena ATH), dok je povratak planiran preko Beograda. Povratni će let biti detaljno opisan u zasebnom trip reportu.
Let 1. – Zagreb (ZAG) – Zurich (ZRH)
U Zagrebačku zračnu luku dolazim po običaju nekih 1 sat i 30 minuta prije polijetanja čisto kako bih bio siguran da i u slučaju određene poteškoće stignem na vrijeme na let. Danas tim više što su u razmaku od svega 15 minuta najavljeni letovi za Zurich, Beč, Pariz, Amsterdam i Kopenhagen.
Na putu do same zračne luke kao i unutar same zračne luke nije bilo gužve, stoga nigdje se nisu formirali redovi i sve je išlo prilično glatko. Stoga, u svega par minuta sam stigao od ulaza na aerodrom do sigurnosnog pregleda gdje sam ipak izgubio nešto više vremena zbog ne baš uobičajene situacije.
Naime, ono po čemu ću zapamtiti ovaj let je činjenica što mi je ručna prtljaga prilikom sigurnosnog pregleda završila na zasebnoj traci i u rukama sigurnosnog osoblja, a ispostavilo se da nije u pitanju nasumična provjera, odnosno „random check“ već nedozvoljeni predmeti.
Iskreno, nisam se previše uzrujavao, budući da prtljagu uvijek sam spreman i ne ostavljam bez nadzora te stvarno nikad ne nosim ništa što bi se moglo svrstati u kategoriju opasnih predmeta. No, agent me zaustavio, upitao par sigurnosnih pitanja i nakon toga ustvrdio kako se radi o upaljačima, odnosno pravilu da se ne smije unijeti više od 1 komada upaljača.
Dobio sam uputu kako se moram riješiti viška upaljača, odnosno sa sobom mogu ponijeti samo 1, što sam nakon kraćeg razgovora s agentom i dulje pretrage tog 1 posljednjeg upaljača i napravio, čisto kako bih što prije i u miru mogao obaviti jutarnju rutinu prije leta. Kako je „prijetnja“ bila otklonjena, tako sam u miru mogao otići u duty free shop i kupiti upaljač ili 2…Čisto napomene radi, drago mi je da sigurnosno osoblje toliko revno vrši svoj posao te se nadam da su uvijek na takvoj razini i kad se radi o ozbiljnim sigurnosnim prijetnjama.
Na gate sam stigao na vrijeme te sam uz to u miru i pojeo sendvič te popio kavu. Moram pohvaliti da su u prizemlju gdje se nalaze gateovi 16-18 za one koji autobusom nastavljaju put prema zrakoplovima napokon dodali i nešto sadržaja, preciznije mjesto gdje se može kupiti nešto za osvježenje ili prigristi.
Ukrcaj je krenuo na vrijeme, a putnike su u 3 navrata prevozili autobusima do zrakoplova, iako je u pitanju bio zrakoplov tipa Dash 8-Q400. Također, kao i svaki let navedenim zrakoplovom i ovaj put nije bio iznimka, stoga je jedna agentica prije samog ukrcaja samostalno prolazila pokraj putnika koji su čekali ukrcaj na let te stavljala oznake prtljage, tzv. bag tag, kako bi se ručna prtljaga koja ne stane u pretince iznad glave mogla ukrcati odvojeno u teretni prostor zrakoplova.
Budući da sam sa sobom nosio odijelo, a nisam bio pretjerano zainteresiran za peglanje tu večer u hotelu, zamolio sam kabinsko osoblje mogu li mi staviti odijelo u za to predviđeni ormarić, što su i napravili uz smiješak.
Vrijeme je bilo lijepo i vedro, a pushback je odrađen na vrijeme, te smo se uskoro našli na taxi stazi u redu iza 2 zrakoplova domaćeg prijevoznika koji su na polijetanje krenuli prije nas. Sam let prošao je bez nekih problema ili turbulencija, a tijekom samog leta uslijedilo je tradicionalno dijeljenje vode i krekera. Kako zrakoplov tipa Dash 8-Q400 leti prilično nisko, tako su se iz zrakoplova jako lijepo mogle vidjeti Alpe i ostale prirodne ljepote.
U Zurich smo sletjeli po rasporedu, a čim smo se zaustavili na parkirnu poziciju, tako je već bio spreman autobus za prijevoz putnika do zračne luke koji na ekranima prikazuje. Kao i često prije, nervozu putnicima uvijek donese čekanje dok se ručna prtljaga ne iskrca iz teretnog prostora i postavi na kolica, a potom i preuzme od strane putnika.
Let 2. – Zurich (ZRH) – Athens (ATH)
Dolazni gate je bio svega nekoliko minuta udaljen od ukrcajnog mjesta za let prema Ateni, a sam aerodrom je bio prilično prohodan bez prevelike gužve. Moram primijetiti kako su dosad uz pušačke prostore na aerodromu u Munchenu, ovi u Zurichu prilično veliki i izgledaju kao svojevrstan lounge, a unutar kojih je jako puno ljudi kratilo svoje vrijeme, što putnika što aerodromskog osoblja.
Kako prilikom online registracije na let nisam mogao promijeniti sjedalo na letu između Zuricha i Atene, odlučio sam se upitati agenta na samom gateu postoji li mogućnost promjene mjesta u zadnji trenutak. Moram priznati kako je agent bio izuzetno ljubazan, ali nije mi mogao pomoći jer je let bio gotovo u potpunosti popunjen. Čak je pokazao i kartu sjedećih mjesta na monitoru uz sugestiju da mi eventualno može dodijeliti negdje mjesto u sredini.
Zrakoplov Aegean Airlinesa bio je već na poziciji i spreman za ukrcaj, a ovo mi je prvi put da sam letio u zrakoplovu tipa A321neo, stoga sam sa željom iščekivao ukrcaj i proučavanje nove kabine.
Nešto prije početka ukrcaja agenti su zamolili putnike da svojevoljno predaju ručnu prtljagu jer postoji mogućnost da za istu ne bude mjesta u pretincima iznad glava. Kako je agent bio izuzetno susretljiv, odlučio sam se dobrovoljno javiti i dobio sam priority bag tag uz uputu da prtljagu ostavim pred ulazom u zrakoplov.
Savjet svima koji se odluče na isto je da uvijek nose sa sobom laptop i sve lomljive ili vrijedne stvari te da razmisle imaju li vremena za čekanje po dolasku na preuzimanje prtljage. Na sreću, laptop uvijek nosim u kabinu sa sobom, a ispostavilo se ovaj put kao pun pogodak jer se kroz prozor ukrcajnog mosta moglo vidjeti kako se ručna prtljaga spušta po strmoj traci do kolica, a putem udara o drugu prtljagu da bi se na kraju zaustavila udarcem o metalnu ploču prije nego je agent dalje (pre)bacio na kolica za ukrcaj u teretni prostor zrakoplova.
Sam ukrcaj na zrakoplov je počeo na vrijeme, no dosta je dugo trajao, budući da se gužva stvarala zbog nemogućnosti putnika da ručnu prtljagu ostave kod svojih sjedećih mjesta. Sveukupno je ukrcaj trajao nekih 50ak minuta.
Što se samog zrakoplova tiče, A321neo Aegean Airlinesa sa svojom konfiguracijom sjedala 3-3 nije bio baš najudobniji za letjeti zbog prilično skučenih sjedala. Ono što je zanimljivo bilo na sjedalima je definitivno stalak za mobitel, kao i mogućnost punjenja mobitela putem USB kabela.
Od ostalih dojmova s leta bilo je zanimljivo vidjeti kako je kabinsko osoblje bilo veoma brižno prema djeci koja su odmah po polijetanju dobila bojanke te su djeca ujedno i prva dobila hranu prilikom serviranja toplog obroka. Također, tijekom samog leta su više spominjali konekcije za putnike kao i uputu da će sve one s kraćim konekcijama čekati predstavnici aviokompanije, tzv. Connection Ambassador.
Ali najljepši dio leta je bio pogled iz zrakoplova dok smo letjeli iznad grčkih otoka i obale koji su se izuzetno dobro vidjeli tijekom sunčanog dana! Aegean Airlines zaista ima odličan produkt. Povratni let bit će opisan u zasebnom trip reportu za nekoliko dana.
može li se saznati više o jokeru zovi?
samo za uzak krug ljudi! 🙂