Za Novu godinu 2020. željeli smo neku malo drugačiju destinaciju. Za odmaknuti se od Europe i iskusiti nešto čim drugačije, a da nije predaleko niti preskupo, izabrali smo Rusiju. Ova država nam je uvijek bila zanimljiva, a uz direktni Aeroflotov let iz Zagreba za Moskvu, put smo organizirali jako brzo i jednostavno. Tada, naravno, nismo ni slutili da je to bila i zadnja prilika za posjet ovoj državi prije svih nedaća koje su uslijedile netom po našem povratku.
U nastavku vam donosim naše iskustvo i cijenu letenja ruskim nacionalnim avioprijevoznikom na najveći aerodrom bivšeg SSSR-a, iskustvo posjete Moskvi i St. Petersburgu, par savjeta i zanimljivosti ovog, u nekim aspektima, potpuno drugačijeg svijeta od onoga u kojem mi živimo.
U jednom od zadnjih dana 2019. ukrcali smo se na Aeroflotov (tadašnji) direktni let SU 2041 iz Zagreba za Moskvu. Za razliku od uobičajenih Boeinga i Airbusa na kratkim europskim relacijama, na ovom letu veselio sam se iskustvu ruskog ekvivalenta- zrakoplova Sukhoi Superjet-100 (RRJ95). Kapaciteta 98 putnika i zanimljive 2-3 konfiguracije ovaj zrakoplov podsjeća dosta na novi Airbus A220. Uz ljubazno osoblje u zagrebačkoj zračnoj luci usprkos gužvovitom blagdanskom periodu putovanja, za tren oka smo bili već u našem zrakoplovu! Po ukrcaju osoblje nam je poželjelo dobrodošlicu na let i ugodne blagdane. Uvijek se veselim čuti neki novi jezik na razglasu po ukrcaju, u ovom slučaju jako nas je obradovalo čuti ruski. Na ovom letu od 3 sata dobili smo jastuke i dekice, a od hrane sendvič i jabuku. Zrakoplov nije imao in-flight entertainment, ali smo se pobrinuli sami za to vlastitim filmom na tabletu. Na našoj ruti preletjeli smo Tatre u Slovačkoj i direktno iznad Minska, glavnog grada Bjelorusije. 3 sata kasnije, uz još 2 sata vremenske razlike sletjeli smo u 16:20 sati po lokalnom vremenu u zračnu luku Sheremetyevo.
Ovo je bila glavna zračna luka bivšeg SSSR-a i jedna je od najprometnijih (barem tada bila) zračnih luka Europe sa gotovo 50 milijuna putnika u 2019. Njenu veličinu iskusili smo odmah po slijetanju kada nas je bus vozio od udaljene parkirne pozicije našeg zrakoplova na sjevernom dijelu zračne luke, do našeg prihvatnog terminala na južnom dijelu punih 45 minuta aktivne vožnje. S obzirom da smo upravo sletjeli u Rusiju usred zime, odmah smo se navukli napuštajući zrakoplov, ali u busu su se čak i ručke grijale tako da stvarno nema potrebe za tim. U terminalu nas je dočekala naravno prvo granična kontrola. Za ulazak u Rusiju potrebno je imati turističku vizu, tada je bila još fizička u putovnici pa smo ju morali izraditi u viznom centru, ali danas je elektronska (online). Po cijeni od 485 kn ovo je bila više formalnost, ali svakako neophodna za ulazak u zemlju. Isto kao i neka još dodatna potvrda za prihvat turista u zemlju. Uz malo duže čekanje, glatko smo prošli kontrolu, dobili još i neku njihovu papirnatu potvrdu o ulasku u državu i bili smo spremni za istraživanje Rusije!
Povratni let SU 2040 bio je ranojutarnji s polaskom u 8:55 sati sa Sheremetyeva za Zagreb i vremenom leta nešto manje od 3h. Nismo imali problema stići tako rano na aerodrom zahvaljujući izvrsnoj povezanosti s gradom jako udobnim i masivnim vlakovima AeroExpress (Na dva kata!). Osoblje u zračnoj luci nam je pokušalo zaplijeniti bocu vodke koju smo uzeli sa sobom kao suvenir s Nove godine. Međutim, kad su shvatili da je boca prazna samo su nas s negodovanjem pustili dalje. Duty-free shopovi su puni vodke isto, za slučaj da nećete u naše egzibicije s praznom bocom (inače, prazne boce možete uvijek sa sobom nositi kroz security check i sami ih puniti vodom kasnije ukoliko ne želite trošiti na onu iz duty-free). Ova zračna luka je velika, ali se nije problem snaći po njoj, usprkos tome da su natpisi uvijek prvo na ruskom (ćirilici) pa kineskom i tek onda na ičemu što možemo pročitati što je malo naporno kod pokretnih obavijesti, ali inače nije veći problem. Polijetali smo s Terminala F, južnog dijela aerodroma okruženi Aeroflotovim zrakoplovima. Još u mraku, do nas se njihov B777 polako spremao za put preko oceana. Inače, ova zračna luka koncipirana je tako da su piste u sredini, a terminali sjeverno i južno od njih. Sjeverni Terminal A bio je prvi izgrađen 1964. (tada nazvan Sheremetyevo 1), a potom je za ljetne Olimpijske igre 1980. s južne strane izgrađen Sheremetyevo 2 tj. današnji terminal F. Kasnije su se oba ova terminala proširila dodacima terminala B i C sjeverno te D, E i planiranog G južno. Kratko nakon što smo se smjestili na naša sjedala 19 A i C, već smo poletjeli prema zapadu, Zagrebu. Kako smo se probijali kroz guste oblake ruske zime, tako nas je sve više obasjavao izlazak sunca – jedan od ljepših prozora kojeg još uvijek držim na screensaveru. Toliko opuštajuć i umirujuć prizor, obožavam takve trenutke kod letenja. Uz lagani snack za doručak, koji popijeni i koji proliveni sok, mirno smo sletjeli u Zagreb. Let je bio jako gladak, toliko da ga nismo ni osjetili. Takav osjećaj podebljala je činjenica da je efektivno vrijeme u zraku bilo oko 2h 40min, ali uz -2h vremenske razlike za vrijeme zimskog računanja vremena (Rusija ne mijenja na ljetno pa je tada razlika 1h) poletjeli smo u 9:07 iz Moskve i već u 9:45 bili u Zagrebu! Sve u svemu bili smo jako zadovoljni ovim direktnim letovima koji su nas povratno po osobi izašli 18 135 RUB, što je po tadašnjem tečaju bilo 254 EUR. Imali smo samo uključenu ručnu prtljagu do 10kg što nam je bilo dovoljno, a za rezervaciju sjedala platili smo još dodatna 423 RUB tj. 6 EUR po sjedalu.
Proveli smo 8 dana u Rusiji, od čega 7 u Moskvi uz jedan cjelodnevni izlet u St. Petersburg. U Moskvi smo doživjeli pravu Rusiju. U ovoj prijestolnici sve je mega, od same veličine – metropolitanskog područja od 21 milijun stanovnika, do predimenzioniranih socijalističkih građevina, trgova i parkova kojima ne vidiš kraja i javnog prijevoza prometnijem od onog u New Yorku i Londonu skupa! Zanimljiv je to prizor u donosu na izgled većine tipičnih europskih gradova. Hotel smo našli u širem centru grada, a imali smo samo 3 metro stanice do centra – Crvenog trga. To je zato što su udaljenosti u ovom gradu takve da metro vozi čiste vožnje između stanica po 3-5 min što ako uzmete u obzir da ide neometano i pravocrtno (većinom) ispod tla, to je zapravo ogromna udaljenost i puno veća nego sam imao prilike iskusiti u iti jednoj metropoli koju sam do sada posjetio. To vrijeme u metrou smo proveli proučavajući reklame na ćirilici i tako ju učili. Ruski možete koliko-toliko razumjeti tj. svakako se bolje sporazumijevati na hrvatsko-ruskoj kombinaciji nego pokušavati na engleskom jer nećete daleko doći. Međutim, ukoliko ne znate ćirilicu, s čitanjem nemate šanse. Latinice u Moskvi praktički nema (samo na nekim najviše turističkim lokacijama; muzejima, aerodromu, vlaku itd., ali svakodnevno kretanje po gradu će vam biti otežano bez znanja ćirilice). U tom okruženju stvarno ju nije problem savladati, nama je trebalo možda 2-3 dana natucanja i već smo mogli čitati barem na razini prvoškolca. Svakako najunikatniji suvenir s putovanja do sada 🙂 Slijedeće vrijedno spomena i nešto što će bilo tko tko sleti u Moskvu među prvim stvarima primijetiti je YANDEX. Pojam Yandexa je bio nešto što mi je stvarno otvorilo oči koliko cenzurirana ova država jest. Naime, to je državna tvrtka koja ima monopol nad doslovno svime što vam može zatrebati za vrijeme boravka tamo. To je za početak search engine (poput Googlea, Yahooa itd,), zatim ima svoju telekomunikacijsku mrežu, pruža usluge interneta, prevoditelja, mapa, igrica, vremenske prognoze i vijesti pa sve do bankarskih usluga, osiguranja, taksija, autonomnih vozila u razvoju… Popis ne staje. Svako malo bismo otkrili nešto novo pod njihovim okriljem,a nakon par dana bi prvo otišli Yandexu kad bi nam zatrebalo nešto. Primjer Ubera je takav da možete instalirati aplikaciju jer „nije cenzurirana“, ali kad je otvorite traži ažuriranje koje vas u pola procesa prikladno usmjeri na Yandex aplikaciju za taksije. Zanimljivo nam je bilo promatrati tu modernu diktaturu u rukavicama, naravno sa sigurne udaljenosti i s povratnom kartom doma. Isto kao medijsko eksponiranje Onog-čije-se-ime-danas-ne-spominje. Tada je bilo 25 godina na vlasti dotičnog predsjednika. Malo je reći da je iskakao iz paštete, nije postojao ni jedan program na kojem nije bila njegova slika i prilika. Prikazan, naravno, u najboljem svjetlu. Od svega što je postigao u svojih 25 godina, do onako vozi vlak – i to je vijest, samo da bi bila vijest. Moram priznati doduše da Yandex Taxi ima nekih zanimljivih opcija. Osim što je prilično povoljan, uz one klasične usluge manjeg vozila, luksuznijeg, većeg… nudi i opciju samog vozača koji dođe k tebi i odveze te nazad doma u tvom vlastitom autu, jako domišljato i korisno ako mene pitate! Što taksijem, što metroom istražili smo Moskvu uzduž i poprijeko. Posjetili smo Moscow City – (jedini) dio grada prepun modernih, visokih nebodera na jednom od kojih je i najviši restoran u Europi na visini od 354 s predivnim panoramskim pogledom na grad kojem nema kraja. Posjetili smo ogromni VDNH park s najvećim klizalištem u Europi. (Superlativi su ključni dio ovog grada.) Zatim smo bili u Muzeju kozmonautike koji je jako zanimljiv s obzirom na važnu rusku ulogu u istraživanju svemira. Tamo smo imali prilike i zakoračiti na ruski modul ISS-a, probati astronautsku hranu… Posjetili smo i Bunker 42 metrima pod zemljom. Bukirali smo i večeru krstarenjem niz rijeku Moskva, a šetali smo uz nju i opjevanim parkom Gorky. Centar smo obišli više puta, oko Crvenog trga od Kremlina do luksuznog shopping centra GUM, ulice Nikolskaya obasute Božićnim ukrasima u nedogled. Svi ukrasi u gradu su također u superlativima i uistinu predivni, pa je po meni ovaj zimski ugođaj savršen za posjet ovom gradu. Novu godinu smo za potpuni ugođaj odlučili dočekati na Crvenom trgu. Iako su Rusi pravoslavci i slave Božić i Novu godinu kasnije od nas, svejedno imaju doček kad i većina svijeta i tad slave i partijaju, a onda ovu „svoju“ dočekaju u krugu obitelji. Nakon tog saznanja uputili smo se na doček. Crveni trg je najveći trg koji sam ikada vidio, ima par ulaza i jedva mu se vidi kraja. Za Novu godinu, svi su ulazi bili zatvoreni osim jednog. Tu se vršio pregled za ulazak skoro kao na aerodromu. Sve su mjere predostrožnosti bile poduzete s obzirom da se očekivalo oko 100 000 ljudi, to smo saznali kasnije, u hodu. Iskustvo je bilo svakako unikatno i teško ponovljivo, iz više razloga. Atmosfera tolike količine ljudi je bila je euforična, a vatromet u pozadini sa poznatim šarenim krovom katedrale sv. Vasilija bio je predivan. Umjesto šampanjca nazdravili smo vodkom (na policama taj dan bilo je dosta šampanjca, ali vodka je zato bila razgrabljena!) Svakako, osim za ugođaj, pomogne vodka i protiv ruske zime na kojoj stojiš satima, a nama je pomogla i protiv anksioznosti od tolike količine ljudi, pogotovo na izlasku. Nedugo nakon vatrometa, cijela rulja se slila prema samo jednom izlazu koji je bio otvoren u tu svrhu. U tom trenu više nismo upravljali kuda idemo već te rulja nosi, ponekad niti ne dotičeš tlo od pritiska ljudi oko sebe, a mi smo se fokusirali da se ne razdvojimo. Sve u svemu zanimljivo iskustvo, koje mi je drago da sam doživio, ali sumnjam da bih ponovio. Imali smo isplanirano još par snježnih aktivnosti koje su propale radi nedostatka snijega – navodno je to bila najblaža zima u dugo vremena tamo, ali nas je svejedno dočekalo -14 uz hladni vjetar prvi dan. Sva sreća na njihovim tržnicama ima jako povoljnih stvari od mongolske vune i kašmira u kojima se možeš utopiti.
Zadnji cijeli dan u Rusiji ostavili smo za cjelodnevni posjet St. Petersburgu. S obzirom na udaljenost od 700km u jednom smjeru, takav pothvat moguć je i isplativ radi izvrsnih povezanosti brzim vlakovima Sapsan. Iako je ova ruta najprometnija domaća ruska linija zračnog prometa, s vremenom vožnje od samo 3h ovi vlakovi su puno jednostavniji način. Radi izraženog commutea između ove dvije metropole,vlakovi kreću već od 5 ujutro iz Moskve, a zadnji je nazad oko 23h. U ovom periodu vlakovi su bili skuplji radi velike potražnje uslijed praznika (oko 100€ povratno po osobi), ali su izrazito udobni i brzi. Radi lakše povezanosti ova dva grada su u istoj vremenskoj zoni – moskovskoj. Zbog toga dolazi do nesrazmjera geografskog položaja St. Petersburga i vremenske zone u kojoj se nalazi tako da u ovom zimskom periodu, mi smo u 9:30 stigli u grad i bio je još potpuni mrak (sunce izlazi i zalazi dosta kasnije). Za Hermitage kupili smo skip-the-line karte i vodiča s obzirom na ograničeno vrijeme koje smo imali, a to svakako preporučam i inače s obzirom koliki su redovi bili ispred dvorca. Prošetali smo se obalom rijeke Neve te dalje centrom i božićnim sajmovima do poznate šarene Crkve Kristova uskrsnuća. Pojeli smo autohtoni boršč za topli ručak – preporučam! I uz malo istraživanja grada vratili se nazad na vlak. Moram napomenuti kako je ovaj grad puno više pod utjecajem Europe tako da ćete naići na puno više latinice kao i europskih trgovina u izlozima ulica što u Moskvi nije slučaj.
Za kraj, što se tiče cijena s obzirom na životni standard koji je niži od hrvatskog, nama je tamo sve bilo prilično povoljno. Hotel s 4 zvjezdice s polupansionom i 3 stanice od Crvenog trga bio je 50 €/noć. Wi-Fi smo isto iznajmili za 7 dana, neograničeni džepni hostspot za 50 € (za nas dvoje), to je bilo jako korisno za kretanje i prevođenje po gradu. Koristili smo Revolut za plaćanje većinom jer banke nisu radile radi kolektivnog godišnjeg u državi između Božića i Nove godine. To je isto bio razlog velikim gužvama i navali turista jer u tom periodu dosta Rusa također dolazi u posjet ovim dvama metropolama. Također, radi toga su i neki muzeji besplatni u ovom periodu. Tako da sve to ima svojih prednosti i mana, ali sve u svemu teško ponovljivo iskustvo koje ćemo jako dugo pamtiti!
Hvala na čitanju i proživaljanju ovih uspomena i iskustva ponovno skupa s menom, a u slijedećem trip reportu donosim nešto aktualnije – letove preko bare s nekim od najkultnijih velikih ptica! Više detalja o svim avanturama na @prepearefortakeofff i do čitanja!
Marino Kurilj
Dodaj komentar