Nakon odrađene duge i iscrpne sezone na jugu Hrvatske, slijedilo je par dana isprobavanja postsezone u Grčkoj. Kako sam već bio u Ateni i na Zakynthosu, ovaj put sam se odlučio za potpuno drugi kraj države – drugi najveći grad na samom sjeveroistoku države, Solun. Na ovo putovanje sam poveo i svog mlađeg brata (11), a u nastavku vam donosim naše dojmove i iskustva s 4 leta (DBV-ATH-SKG-ATH-DBV) i 5 dana istraživanja pokrajine Makedonija.
Aegean Airlines
Za ovo putovanje našao sam povoljne karte kod grčkog nacionalnog avioprijevoznika Aegean airlines. Razmišljao sam i o budget varijantama npr. Ryanairu iz Zagreba direktno za Thessaloniki ili Volotei iz Dubrovnika za Atenu pa dalje SKYexpressom. Međutim, kod svakoga mi nije nešto odgovaralo (datumi, gradovi), a Aegean je imao promotivnu ponudu 30% popusta na sve letove prema Grčkoj u ovom periodu promovirajući postsezonu i jesen u Grčkoj. Kako se ponuda odnosila i na letove s presjedanjem, a kad letite preko velikih hubova aviokompanija kao što je Atena za Aegean, tad je najbolji izbor upravo ta aviokompanija. Neki od prednosti su: naštimani povezani letovi, olakšano presjedanje jer je obično jedan terminal ili dio terminala rezerviran isključivo za tu kompaniju pa imate manje lutanja po aerodromu, ako dođe do propuštanja letova puno lakši postupak zamjene ili povrata itd. Ima par stvari koje morate pripaziti s ovom aviokompanijom, ali više o tome kasnije, sada poletimo!
[DBV-ATH-SKG]
Od cijelog odlaznog putovanja od 2 leta i 1000 km, najstresniji dio mi je bio polijetanje iz Dubrovnika tj. slijetanje. Da pojasnim; ova zračna luka je zloglasna kad je u pitanju bura. Toliko sam puta već doživio letove u kašnjenju, otkazane, preusmjerene za Split u zadnji tren… Ali ovaj put se nisam oko toga brinuo s obzirom na period godine (bura obično radi veće probleme zimi). Međutim, jutro našeg leta bilo je već treće jutro izrazito jake bure. Zrakoplovi koji noće na aerodromu uspiju poletjeti, problem su oni koji trebaju prvo sletjeti da bi mogli nazad, poput našeg koji je dolazio iz Atene. Putnici iz Istanbula na letu sat vremena prije nisu imali sreće jer im je Turkish odmah otkazao let radi „predviđenih nepovoljnih uvjeta na odredištu“.
Nama je išlo u korist da je let bio malo kasnije (09:50), a ne rano ujutro jer je bura karakteristično najjača ujutro i navečer dok sredinu dana u pravilu slabi (imajte na umu kada letite iz Dubrovnika). Nakon što sam auto ostavio na dugoročnom parkingu P10 (za 35kn/dan) pomno sam pratio lokaciju našeg zrakoplova u dolasku na Flightradaru, a za to vrijeme smo prošli sve procedure u zračnoj luci te smo gledali i vjetrovito slijetanje uz kruženje. S obzirom na veliki kapacitet novopreuređene dubrovačke zračne luke, bila je dosta praznjikava pa smo sve prošli jako brzo i glatko. Zanimljivo je da je niti sat vremena kasnije polijetao i Volotein let na istoj liniji. U predviđeno vrijeme polijetanja smo već bili u zrakoplovu i kroz par minuta već jurili pistom uz osjetne udare vjetra koji su se intenzivirali po polijetanju, ali nestali čim smo se vinuli iznad oblaka. Kroz prozor našeg leta A3 785 pozdravili smo naš Pelješac u daljini, a za par minuta već imali obalu južne Italija na vidiku. Naš zrakoplov bio je novi Aegean Airlines A320neo koji je opremljen Wi-Fijem s 10 minuta besplatnog surfanja. Koristan je i ako se spojite na njega i bez interneta jer vam daje različite opcije poput in-flight entertainmenta, igrica za djecu i meni onog najzanimljivijeg – live praćenja leta! Preko „pete Italije“ preletjeli smo na 11 500 m s preko 1000 km/h! Moram posebno pohvaliti catering na ovom letu koji je bio izvrstan, od slanog, slatkog, pića od sokova do vina… Imali su i bezglutenske pločice sa sjemenkama i medom. Nakon 1h i 20 min smo jako glatko sletjeli u Atenu.
U ovom smjeru smo imali preko 4h za presjedanje pa se nismo žurili iako se zrakoplov parkirao na udaljenu poziciju od terminala. S obzirom na to da još nismo u Schengenu, iako smo letjeli istom kompanijom dalje, morali smo ponovno proći graničnu kontrolu kao i security check pa to imajte u vidu kod kraćih presjedanja, a u nastavku saznajte kako smo mi izbjegli redove na povratku! Duty-free izbor je najbolji u centralnom dijelu zgrade ove najveće grčke zračne luke pa imajte na umu to ako želite bolje pojesti ili popiti jer na obje strane do izlaza vas čeka security check kroz koji ne možete ponijeti ništa tekućina. Definitivno najdraža stvar oko ove zračne luke je pogled na piste koji se proteže iz cijelog duty-free dijela i izlaza, uz velike prozore bez rešetka, točkica ili naljepnica koje ometaju pogled!! S takvim pogledom nam nije ni teško palo što je naš sljedeći let A3 120 malo kasnio. S pola sata zakašnjenja i još jednim A320neo poletjeli smo prema našoj destinaciji Solunu. Ovaj let na sjever države je jako kratak s 35 minuta efektivnog leta. Posada podijeli boce vode i već slijećemo. S obzirom na to da je let bio pun, na izlazu nam je posada uzela ručnu prtljagu pa smo je po slijetanju u Solun morali pričekati s ostalom predanom prtljagom, ali to na ovom manjem aerodromu nije bio nikakav problem.
[SKG-ATH-DBV]
Nakon 5 dana uživanja u Grčkoj, o čemu više pročitajte u sljedećem paragrafu, došlo je vrijeme za povratak. Prvi segment našeg leta bio je iz Soluna za Atenu (SKG-ATH) što je ujedno i najprometnija grčka domaća linija povezujući dva najveća grada te sjever i jug države. Od 13 letova za Atenu tog dana, naš je bio prvi. Na zračnu luku Thessaloniki Airport Makedonia (SKG) stigli smo već oko 04:30 kako bi na vrijeme odradili check-in i security check za naš let u 06:20. Zapravo sam se već online checkirao (u ovom smjeru, u prošlom nije bilo moguće jer Aegean ne nudi online niti mobilni check-in iz Dubrovnika tako da ga morate odraditi na šalteru). Međutim umjesto 4 QR koda na mailu, za mene i brata po 2 leta to jutro, lakše mi je bilo imati 2 ukrcajne propusnice u fizičkom obliku – Aegean izdaje samo jednu propusnicu jer je na njoj i transferni let što je jako zgodno! Iako red svakako nije bio velik, kad je zaposlenik zračne luke vidio mog 11-godišnjeg brata sa mnom, odmah nam je otvorio direktan put do šaltera na kojem je pisalo „Aegean for families“ što je bila jako lijepa gesta! U tren oka smo već bili na našem izlazu i ukrcaj je krenuo točno u planiranih 5:40. Jedino što moram napomenuti da me malo zateklo jest vaganje ručne prtljage. Moju su vagali i na check-inu, a svima su nam još dodatno vagali na samom izlazu. Sva sreća nisu mi radili probleme za kofer koji se vraćao za 1kg teži nego je otišao i time prekoračio njihovih dopuštenih 8 kg za toliko.
Naš A320 to jutro bio je dupkom pun, što obitelji, što poslovnih ljudi s obzirom na to da se jedino ovim letom A3 101 u Atenu stiže još prije početka radnog vremena (07:10). Poletjeli smo 10 minuta kasnije jer se činilo kao da je zrakoplov malo trom u pokretanju to jutro – u jednom trenu se i skroz ugasio pa su nas obasjala samo svjetla za opasnost s obzirom na to da je vani još bio mrak. Na sreću nije bilo nikakvih poteškoća ipak čini se jer smo sletjeli u Atenu na vrijeme i odmah se spojili na aviomost. Tada sam vidio e-mail od aviokompanije da su nam promijenili izlaz leta koji mi je dobro došao jer sam se odmah mogao fokusirati prema njemu pa nisam trebao niti pomoć osoblja koje nas je čekalo po izlasku. Na samom letu nas je posada obavijestila da ako netko ima presjedanje kraće od 1h neka se obrati osoblju na šalteru za presjedanje po izlasku iz zrakoplova pa da znate da imate i tu opciju, šalter ne možete promašiti. Za naše presjedanje imali smo nešto više od jednog sata, ali sam (slučajno) bukirao u ovom smjeru opciju prioritetnog prolaza u zračnoj luci za dodatnih 6€ po osobi što u ovim trenutnim turbulentnim vremenima avijacije je mislim jako korisno tj. može biti korisno. Da se ne lažemo, stvarno nije bilo gužve i stigli bismo bez problema ovaj put i bez toga. Za tren oka smo bili u novom A320 i ponovno u zraku na letu A3 784. Na ovo liniji ATH-DBV bilo je dosta slobodnih sjedala pa smo se unutar našeg 28. reda prebacili sa svoje desne strane na lijevu da nam ne bliješti sunce tijekom leta. To se ispostavilo savršenim potezom jer smo s te strane pri polijetanju dobili jedan od impozantnijih prizora – cijelu Atenu okupanu prvim zrakama sunca. Ovaj let traje oko 1h i 30min, ali uz 1h vremenske razlike ispadne kao da ste samo pola sata letjeli. Takav smo i imali osjećaj. Za vrijeme posluživanja doručka već se upalio znak obveznog vezanja jer smo uletjeli u južinu koja nas je čekala i na našem odredištu. Uspio sam kavu srknuti prije nego me isprolijevala, a brat se najeo obilnog doručka. Pojasevi su ostali vezani do samog slijetanja, a turbulencije su se pojačavale te smo ubrzo požalili taj doručak. Kroz svega par trenutaka sletjeli smo na Čilipe uz vodeni pozdrav hrvatske jeseni – popriličan tuš nakon onog sunčanog atenskog jutra.
Sve u svemu imali smo jako ugodno iskustvo leteći aviokompanijom Aegean Airlines. Letovi su bili poprilično točni, flota obnovljena Neo zrakoplovima, posada pristupačna, catering iznad očekivanja… Ono što bih dodatno istaknuo da morate pripaziti kod bukiranja jest činjenica da u najjeftinijoj Economy varijanti je uključen samo jedan mali komad ručne prtljage. Ako želite imati i ruksak ili torbicu uz vaš carry-on kofer, morat ćete bukirati par eura višu opciju Economy Flex. Također, kompanija na ovim linijama nudi i opciju licitiranja za business klasu pa se možete tako upgradeati ako ponudite najveći iznos (ili se jedini natječete). Licitiranje se zatvara 24h prije leta, odnosi se na sve putnike u bookingu te ima limite koliko najmanje možete ponuditi – 70€ po osobi za naš domaći let, a 120€ za internacionalni. S obzirom na to da je to ipak dosta više nego smo uopće platili naše letove, ovaj put se nismo natjecali.
Solun i sjever Grčke
U Solunu smo proveli 5 noći, 4 puna dana. Od toga smo 2 proveli na izletima. Smještaj smo našli na samom glavnom gradskom trgu (Aristotelus square) preko Airbnb-a za oko 55€/noć za 2 osobe. Ta lokacija je savršena jer ste za par minuta na glavnoj šetnici uz more ili na drugu stranu – u starom dijelu grada.
Također svi važniji busevi prolaze tu pa i onaj direktni za zračnu luku (linija 1X), što je dosta važno jer ih je inače dosta teško pohvatati. Kao alternativu možete koristiti taksije koji su dosta povoljni, preporučujem lokalnu aplikaciju Beat. Ovaj grad ima jako zanimljiv spoj klasičnog grčkog grada (malih nabacanih bijelih kućica) i novi planski izgrađeni dio uz more uslijed velikog požara u 19. Stoljeću. Grad se nalazi u ogromnoj uvali koja se nakon šetnice i predgrađa pretvori u beskrajne pješčane plaže. Do njih možete i morskim putem, brodom Karavakia za 7€ koji vas vozi sat vremena od grada na drugi kraj uvale, a za vrijeme vožnje će vam zrakoplovi polijetati preko glave! Na kilometarskoj šetnici nalaze se nezaobilazne znamenitosti poput White Towera, kišobranske skulpture, Opera House… a ako vam se ne šeta, za 6€ možete iznajmiti bicikle za više osoba na pola sata koje smijete voziti po biciklističkom dijelu šetnice. U ostala 2 dana smo išli na dva cjelodnevna izleta preko GetYourGuide.
Prvi izlet bio je u toplice termalnih izvora Pozar i posjet gradiću do Edessi. Toplice su locirane sjeverno od grada na samoj granici s Makedonijom. Integrirane su potopno u prirodu s 3 različita bazena termalne vode temperature od 37 °C. U gradiću Edessi glavna atrakcija je ogromni slap s kojeg pogled puca na cijelu nizinu na dlanu, a možete hodati i iza njega što je jako zanimljivo.
Na drugi izlet otišli smo u Meteoru. Ova lokacija je općeniti must-visit u Grčkoj, a pogotovo ako se nalazite u sjevernom dijelu države. Ovaj izlet sam mislio sam organizirati vlakom, međutim to se ispostavilo puno teže i skuplje nego bukirati jednodnevni organizirani izlet. Vožnja autocestom traje oko 3:30 u jednom smjeru. Na pola puta prođete pokraj i kroz čuvenu planinu Olimp za koju također postoji dosta opcija za izlete. Meteora je poznata po svojim uskim visokim stijenama na vrhu kojih se nalaze samostani. Jednom kad se popnete na prvu stijenu i pogled vam puca na sve ostale, uistinu vam zastane dah. Posjetili smo 2 od 6 samostana (otvoreni su naizmjence po danima u tjednu). Preporučujem da ako imate vremena i organizirate sami ovaj izlet bukirate i jednu noć u mjestu Kalambaka u samom podnožju te iskusite i zalazak sunca iznad ovih predivnih stijena.
Gluten-free: kao i uvijek, svoje bezglutenske opcije istražio sam prije putovanja. Uvelike mi je pomogla jedna karta koju je jedan celijakičar bloger u posjeti napravio, više detalja i samu kartu ćete moći pronaći na mojem Instagram profilu (na kraju članka). Želim napomenuti da opcija ima dosta i da su općenito cijene u restoranima niže od hrvatskih te je u njihovoj kulturi večeru često jesi tako, čak i tijekom tjedna i to u kasnijem terminu nego što smo mi naviknuli – još u 9 su restorani poluprazni, ali rade zato svi najranije do ponoći. Od hrane, kao i uvijek, hvalim gyrose koje sam zadnji put probao u svim opcijama (piletina, janjetina, teletina, svinjetina), a ovaj put i bezglutenske i jednako su dobri 🙂
TOP 5 MUST-SEE:
• Solun – centar grada od Aristotelovog trga do šetnice uz more, doka s muzejima, duge šetnice uz more, White Towera…
• Solun – stari dio grada sa strmim, uskim i nepravilnim ulicama te zidinama i samostanom na vrhu s kojeg puca pogled na cijeli grad
• Pješčane plaže Perea i Neoi Epivates s pogledom na pistu i zrakoplove u polijetanju nad morem! Ležaljke su besplatne ako uzmete bilo kakvo piće u kafićima uz plaže
• Meteora – prizor drugačiji od ičeg što sam posjetio do sada putujući Europom
• Pozar toplice i Edessa – za potpuni hedonizam i spoj s prirodom
Više savjeta i zanimljivosti o ovom putovanju, ali i ostalim destinacijama možete pronaći na mojem Instagram profilu @preparefortakeofff. Do neke sljedeće avanture, sretan put i ugodan let!
Dodaj komentar