Air Serbia: Atena – Beograd – Zagreb

Nakon prvog dijela u kojem je ukratko obrađeno putovanje iz Zagreba preko Zuricha do Atene, vrijeme je za povratak. Najbolju cijenu i trajanje leta tog je dana nudila srbijanska nacionalna aviokompanija – Air Serbia.

Za povratni let odlučio sam se na Air Serbia liniju i konekciju preko Beograda prema Zagrebu. Budući da je sam let bio zakazan u 4:40 minuta ujutro po lokalnom vremenu, odlučio sam se ništa ne riskirati i s taksijem otići do zračne luke. Novi atenski aerodrom, Eleftherios Venizelos Airport, nalazi se prilično daleko od samog grada, odnosno nekih 30ak kilometara udaljenosti, a put taksijem koštao je fiksnih 55 eura. Na sreću, prednost noćne vožnje je izostanak gužvi koje su u vrijeme radnih sati itekako prisutne u Ateni.

Što se tiče samog aerodroma izgleda prilično novo s prostranim prostorom za check-in, u to doba nije bilo previše ljudi, s obzirom na to da je let na liniji Atena – Beograd jedan od prvih jutarnjih letova. Letovi za Srbiju kretali su s dijela za letove prema zračnim lukama van Schengena. Isto tako i sigurnosna provjera se obavljala u zasebnom dijelu koji je zapravo izgledao prilično loše opremljen s obzirom na novoizgrađeni aerodrom.

Iako sam nosio samo ručnu prtljagu, kako bih prošao sigurnosni pregled morao sam prtljagu rasporediti u čak četiri različite posude. Vjerojatno jer oprema za sigurnosti pregled nije toliko kvalitetna pa ne može doprijeti do svih dijelova prtljage. Uz ne baš toliko kvalitetne rendgen-uređaj za pregled prtljage, u ovom dijelu aerodroma prtljaga se stavljala na veoma male stoliće bez dugih pokretnih traka, tako da sam proces prolaska kroz sigurnosni pregled prilično dugo traje po putniku.

Prolaskom kroz sigurnosnu zonu odmah se dolazi do duty free trgovine koja radi i noću, a uz to je radio i jedan restoran s hranom i pićem, no budući da su bili rani sati odlučio sam se vrijeme provesti odmarajući. Definitivno je bilo zanimljivo iskustvo gledati ukrcaj putnika na ovaj let. Naime, u trenutku kad su dvije djelatnice aerodroma najavile početak ukrcaja, a nedugo zatim i ukrcaj za business putnike, praktički su svi putnici pohrlili na ukrcaj.

Na samom boarding gateu nije bilo sigurnosnih pregrada već isključivo jedna rastezljiva traka koja je dijelila dvije ukrcajne linije putnika. Ispred svake od linija stajala je po jedna djelatnica aerodroma, no budući da je nastala ogromna gužva pri ukrcaju putnici su prolazili čak i bez skeniranja ukrcajnih karata. Aerodromsko osoblje je muku mučilo s dozivanjem putnika i pokušajima da se sami ukrcaj dovede u red, no bez puno uspjeha.

Nažalost, gužva s ukrcaja se vrlo brzo premjestila i u sam zrakoplov gdje je izuzetno raspoloženo i nasmiješeno kabinsko osoblje pokušavalo što brže i elegantnije uputiti ljude prema njihovim mjestima. U cijelom tom neredu, dvojica putnika su odlučila ne sjesti na svoja mjesta i unatoč ljubaznim višestrukim molbama kabinskog osoblja su se pravili kao da ne znaju o čemu se radi, da bi nakon sedam ili osam minuta napokon otišli na svoja mjesta.

Ostatak leta je prošao prilično ugodno, a definitivno najzanimljiviji dio leta je bila početna vožnja zrakoplova prema uzletno-sletnoj stazi i prelazak doslovno preko nadvožnjaka iznad autoceste koja spaja Atenu i aerodrom.

Posljednji u nizu letova bio je na relaciji Beograd – Zagreb, a budući da je zrakoplov iz Atene sletio na vrijeme nije bilo problema s hvatanjem konekcije. Boarding gate za let prema Zagrebu nalazio se u novom dijelu aerodroma gdje su smještene autobusne pozicije. Čekanje za let prema Zagrebu i ukrcaj prošao je dosta mirno, a aerodromsko osoblje je kako bi ubrzalo cijeli postupak ukrcaja i smjestilo što više ručne prtljage u teretni dio zrakoplova, samoinicijativno prilazilo putnicima i stavljalo oznake na prtljagu. Naime, na letu za Zagreb letio je zrakoplov tipa ATR 72-600 koji ima prilično ograničen prostor za ručnu prtljagu.

Za razliku od leta prema Zagrebu, na ukrcaju za Podgoricu na susjednom boarding gateu se odvijala prava strka i drama, budući da je dosta putnika trčalo kako bi uhvatilo let. Aerodromsko osoblje je nastojalo što duže čekati na putnike koji su pristizali jedan po jedan.

Kad je izgledalo da nema više vremena za čekanje i vrata boarding gatea su se počela zatvarati pojavilo se još dvoje starijih putnika, a jedan od putnika koji je već bio uhvatio autobus je doslovno tijelom prepriječio zatvaranje vrata uz uzvike prema aerodromskom osoblju da puste i zadnjih dvoje putnika. Na sreću dvoje starijih putnika ukrcaj je ipak završio dobro jer su se uspjeli ukrcati na let.

S druge strane, iako je ukrcaj za Zagreb, odnosno na autobus koji vozi prema stajanci, krenuo na vrijeme, budući da je posada zrakoplova kasnila, odnosno došla svega 10ak minuta ranije, morali smo čekati nekih 20ak minuta u autobusu prije nego smo krenuli prema samoj stajanci, a potom i na samoj stajanci do znaka za ukrcaj jer je zrakoplov još uvijek točio gorivo.

Moram priznati da sam ostao prilično zatečen kad sam vidio da letimo sa zrakoplovom tipa ATR 72-600 za koji se ispostavilo da je u prometu već više od 30 godina!

Već pri ulasku u zrakoplov mogao se osjetiti neugodan miris koji je podsjećao na smrad zapaljenog ulja nekakvog starog automobila. Ovo je prvi put i da mi je u zrakoplovu bilo vruće, budući da je kroz ventilacijske otvore šiktao izuzetno vrući zrak ranije spomenutog mirisa.

Također, ovo je valjda i jedan od rijetkih zrakoplova gdje se putnici ukrcavaju kroz vrata smještena u repu zrakoplova, budući da se u prednjem dijelu nalazi teretni prostor.

Što se tiče unutrašnjosti zrakoplova, na sjedalima zrakoplova, u naslonima za ruke su se nalazile i pepeljare koje su nekad i bile u uporabi s obzirom koliko zrakoplov već dugo leti, a jedan putnik je čak pitao je li dozvoljeno pušenje za vrijeme leta, no nije dobio potvrdan odgovor.

Iako je vrijeme bilo prilično povoljno, sam doživljaj leta, a osobito polijetanje je bilo veoma neugodno, budući da je zrakoplov cijelim putem proizvodio veoma neuobičajene i jake zvukove uz stalna podrhtavanja.

Iskreno, iako uživam letjeti, ovaj put sam jedva čekao da sretno sletimo i što prije napustimo ovog veterana koji je svoje najbolje godine već davno prošao. Na sreću let od Beograda prema Zagrebu je prilično kratak, tako da se moja želja uskoro ostvarila, iako možda nešto malo sporije nego što sam htio, ali svakako smo svi na kraju sretno sletjeli i radosno stupili na mirno tlo zagrebačke zračne luke.