Nakon putovanja prema grčkoj i ugodnog odmora, uslijedio je povratak kući. Kako sa Santorinija nema izravnih letova prema Hrvatskoj, najbolji je izbor bio Aegeanov let preko Atene za Zagreb.
Putnici ovog grčkog prijevoznika imaju izbor od 3 glavne tarife prilikom kupnje karte u ekonomskoj klasi. Razlika u cijeni između najjeftinije (Light) i srednje (Flexi) tarife u mom je slučaju bila zbilja simbolična (cca 10% cijene) pa sam se odlučio za potonju. Navedena tarifa nudi određene pogodnosti za putnike kao što su nešto veća količina ručne prtljage te veća fleksibilnost u slučaju eventualne promjene datuma. Neodlučni putnici, uz simboličnu naknadu, mogu „zaključati“ cijenu na nekoliko dana kako bi spriječili da cijena poraste dok donesu konačnu odluku o kupnji karte.
Zračna luka na Santoriniju od izrazitog je značaja za povezivanje ovog otoka s ostatkom svijeta. Većina se prometa odvija u ljetnim mjesecima kada na otok stižu brojni turisti na letovima iz europskih i bliskoistočnih gradova. Ipak, najpopularnije je odredište grčka prijestolnica Atena s 20-ak dnevnih letova.
Aegean Airlines je izrazito popularan među putnicima koji iz Atene nastavljaju svoje putovanje jer nudi jednostavnu mogućnost konekcije na široku mrežu letova prema brojnim destinacijama pa tako i prema Zagrebu.
Sam terminal zračne luke izvana podsjeća na tipičnu lokalnu arhitekturu. Prilikom prijave na let stvaraju se veliki redovi budući da ova kompanija ima čak 2 leta prema Ateni unutar sat vremena. Djelatnice koje obavljaju prijavu na let su poprilično ažurne u vaganju ručne prtljage. Pravilo u Flexi tarifi je 1 komad prtljage do 8 kg te 1 komad prtljage manjih dimenzija (npr ruksak, torbica ili vrećica koji se u pravilu smještaju ispod sjedala). Ja sam imao samo kofer ali pošto je težio 10 kg, morao sam izvaditi 2 kg stvari i nositi ih u vrećici. Ono što je zanimljivo jest da mi je izdana jedna ukrcajna propusnica za oba leta dok sam do sada uvijek dobivao odvojenu propusnicu za svaki let.
Nakon prolaska sigurnosne kontrole, dolazim u duty free trgovinu gdje vlada neopisiva gužva. Budući da u Ateni imam poprilično kratko vrijeme za presjedanje od samo 50 minuta, koristim priliku za kupnju. Izbor tradicionalnih grčkih poslastica je jako dobar a cijene su slične onima u samom gradu. Raspored izlaza u zračnoj luci pomalo je neobičan tako da su 2 izlaza smještena unutar same duty free trgovine. Uz svu već spomenutu gužvu, na tim su se izlazima ukrcavali putnici za jedan od letova. Ja sam se priključio redu za ukrcaj misleći da se radi o redu za blagajnu. Srećom, brzo sam uvidio pogrešku i našao pravu blagajnu.
Putnici su bili podijeljeni u grupe za ukrcaj (otisnute na ukrcajnoj propusnici) te su se tako prevozili autobusima do zrakoplova. Na ovom smo letu letjeli Airbusom A321neo. To je ujedno i najveći zrakoplov u floti ovoga prijevoznika kapaciteta 220 putnika. Let je bio u gotovo u potpunosti pun uz tek nekoliko slobodnih sjedala od kojih je jedno bilo pored mene. Popunjeni su bili i pretinci iznad sjedala pa su izrazito srdačne stjuardese pomagale putnicima sa smještanjem ručne prtljage. Moje sjedalo je bilo 19F, što je u ovom tipu zrakoplova negdje po sredini, pored krila.
Za vrijeme leta ponovno uživam u pogledu na Egejsko more i brojne otoke. Aegean svojim putnicima nudi i mogućnost spajanja na Wi-Fi uz besplatnih prvih 15 minuta. Poslužena nam je samo voda, ali to je sasvim dovoljno s obzirom na trajanje leta. Nakon 30-ak minuta i bez kašnjenja slijećemo u Atenu te osjećam olakšanje jer imam jako malo vremena za presjedanje. Ipak, slijedi neugodno iznenađenje jer nas kapetan obavještava da moramo čekati dok se oslobodi planirana parking pozicija. Nakon kraćeg čekanja i dolaska na parking poziciju još jedan šok; moramo čekati 10-ak minuta dok dođe netko od osoblja i spoji zrakoplov na most. Konačno smo i to dočekali te kreće iskrcavanje. I tu je bilo izazovno budući da sam sjedio po sredini pa je valjalo čekati dok ne izađu putnici iz prednjih redova.
Sa zaslona s obavijestima o letovima saznajem da se putnici na letu za Zagreb upravo ukrcavaju u zrakoplov na izlazu A20 te kreće jurnjava po terminalu. Osoblja nema nigdje na vidiku. Prateći putokaze dolazim u glavni hol te moram ponovno proći sigurnosnu kontrolu ali i kontrolu putovnica budući da napuštam Grčku tj. Schengenski prostor.
Dok čekam red vidim da za moj let ide posljednji poziv za ukrcaj. Nakon brzog obavljanja svih formalnosti, već je došlo vrijeme kada je zrakoplov trebao poletjeti a ja trčećim korakom prolazim kroz dio terminala koji više izgleda kao shopping centar nego kao zračna luka. Srećom sam kupnju obavio na Santoriniju pa ne žalim previše što nemam vremena za razgledavanje.
Spuštam se na donju etažu i dolazim do mog izlaza. Nisam se puno nervirao jer sam znao da mi je i u slučaju propuštenog leta prijevoznik dužan osigurati novi let, ali moram priznati da mi je laknulo kada sam vidio da je izlaz još otvoren. Štoviše, odmah iza mene išlo je još nekoliko zakašnjelih putnika. Dok se autobusom vozimo prema zrakoplovu, primjećujem više širokotrupaca američkih prijevoznika (American, Delta, United). Vjerujem da je u SAD-u velika potražnja za letovima prema Grčkoj zbog turista ali i brojne grčke dijaspore koja ljeti posjećuje domovinu.
Na ovom letu imamo priliku letjeti jedinim Aegeanovim Airbusom A319 koji je ujedno i najmanji zrakoplov u njihovoj floti. I ovdje je popunjenost gotovo stopostotna, a mene je dopalo srednje sjedalo u 18. redu tako da se nisam baš nauživao pogleda. Dok čekamo red za polijetanje, posada nas upoznaje s pojedinostima leta. Za razliku od značajnog broja konkurenata, Aegean je zadržao posluživanje hrane u ekonomskoj klasi i na kraćim relacijama.
Nakon ukusnog obroka, vrijeme kratim listajući časopis u kojemu su predstavljena odredišta ovog prijevoznika te maštam o budućim putovanjima. U stvarnost me vratila kapetanova najava slijetanja u Zagreb.
Na Plesu je bilo izrazito prometno. Air Transatov širokotrupac je čekao polijetanje prema Torontu a nedugo prije nas su sletjeli zrakoplovi Air Francea, Laude i Lufthanse. To je rezultiralo podužim čekanjem na kontroli putovnica. Odmah po slijetanju dobio sam Aegeanov e-mail s anketom o zadovoljstvu putnika te sam s izrazitim zadovoljstvom podijelio najveće ocjene.
Za kraj mi ne preostaje ništa drugo nego da u iščekivanju budućih putovanja još jednom istaknem kvalitetnu uslugu Aegean Airlinesa od tarifnih opcija, preko ljubazne posade pa do sitnica poput hrane i pića te pristupa Internetu na određenim letovima. Iako ih na domaćim zračnim lukama trenutno možemo vidjeti samo ljeti (uz iznimku Zagreba gdje bi trebali prometovati i dio ove zime), nadam se da ću i u idućim godinama imati priliku putovati s njima do još nekog od grčkih otoka. Do tada pozdrav uz zalazak sunca na Santoriniju…
Dodaj komentar